Ni u bana, ni u Marijana,
Što u onog Kraljevića Marka!
Pred dvorom mu žuta dunja raste,
Koja lijepim rodom urođava;
Po dnu srebro, a po vr'u zlato, 5
A u srijedi, sve drago kamenje!
To se čudo, čak do cara čulo!
Šalje care dvije vjerne sluge,
Da pitaju Kraljevića Marka,
Al' govori Kraljeviću Marko: 10
"Nije dunja, nego moja seja!"
Pa govori Kraljeviću Marko:
"Boga j' tebi, sestrice rođena!
Ti odlazi u gornje čardake,
Svilu svlači, kadifu oblači, 15
Pa ti idi u goru zelenu,
Ne bi l' tebe zvjerinje pojelo!"
Ona ide u goru zelenu -
Čekala je ljetni dan do podne,
Ne bi l' koga sreća nanijela, 20
Na sestricu Kraljevića Marka.
Vješala se o žutoj naranči,
Naranča je milostiva bila,
Svoje grane crnoj zemlji svila.
Vješala se o zelenoj jeli, 25
I jela je milostiva bila,
Svoje grane crnoj zemlji vila.
Vješala se o žutoj jabuci,
Jabuka je tvrdoglava bila,
Svoje grane pod oblake vila, 30
Pa utuši Markovu sestricu!
