Majka Zulfu sitno pletijaše,
Od petero i od devetero;
Zulfu majka divno sjetovaše:
„Goji ćerce! žute pletenice,
„Stara će te udomiti majka,
„Đećeš naći svekra i svekrvu;
„Ti ćeš njima lako ugoditi,
„Muči ćerce, ne odgovaraj im.“
Tako kada ćercu sjetovala.
Zulfa šjeta bolje privatila.
Do malo je udavala majka
Za deliju IbraTeftagića.
Pamti Zulfa materine rječi:
Što joj reče svekar i svekrva,
Poklanja se, a ne odgovara.
Rodi čedo prve godinice,
Muško bilo; a ne progovara:
Rađa drugo, a ne progovara,
Rađa treće, a ne progovara.
Kad nastupi četvrta godina,
Zove majka svoga Ibra sina:
„Sinko Ibro, moje djetedrago!
„Što ćetebe nijema kaduna?
„Uzmi sine! te se sdrugom ženi.“
Na ino se Ibru ne mogaše, \
No opremi svog brata Alila,
Da mu traži lijepe đevojke.
Pođe Ale, idovede muje.
Kadje bio s curom blizu dvora,
Ugleda ih Ibrova kaduna,
Naresi se što moga naljepše,
I naresi do tri svoje sina,
Pa išeta pred mermer avliju.
Ugleda je sa konja đevojka,
Pa upita svojega đevera:
„O đevere, čelebija Ale!
„Kojaj' ono predmermer avliju?
„Divna li je u zenđil ođelu,
„I pokraj nje tri jabuke zlatne.“
A Alija snahi progovara:
„Ono ti je moja mila snaha
„Su njezina tri nejaka sina.“
Uto došli pred avlijnska vrata,
Pa joj veli sa konja đevojka:
„Bog pomogo, begova kaduno!
„Kad si tako divna i zenđila,
„S kim ćeš od sad na dušeke spati,
„S kim ljubiti, s kim li večerati?
Zulfa curi selam prifatila,
Progovori nijema kaduna:
„Dobro došla, vele govorila!
„Ovomdvoru ti neugodila!
„Ja ću spati, s kim sam,dosad spala,
„A večerat' svekrom i svekrvom.“
Kadto čuo sa konja Alija:
„Muštulukti brate od matere!
„Tebe tvoja progovori ljuba,
„Tvoja ljuba a moja snašica.“
Kada Ibro sasluša riječi,
Pokloni mu na konju đevojku:
„Drž' je brate, i sretnja ti bila!“
Pa se bolje mladi smilovaše,
Ljubiše se, ne zavadiše se,
Umriješe, ne prekoriše se.
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 24-26.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 520-522.
