Ne smij se nad mojom proročanskom tugom
| Ne smij se nad mojom proročanskom tugom (Ne smeйsя nad moeй proročeskoй toskoю) (1896) Pisac: Mihail Ljermontov, prevodilac: Jovan Dučić |
Ne smij se nad mojom proročanskom tugom,
Znadoh udar sudbe neće me obići,
Znadoh glava moja, koju ljubiš tako,
Sa grudi će tvojih pod oštricu stići,
Ja govorah tebi: ni sreće ni slave
Nikad steći neću. Ide čas nesretni,
Pašću, al’ s podsmjehom i pakošću sv’jeta,
Ocrnjen mi biće genij nedocvjetni.
I poć’ ću bez traga, sa nadom i mukom
No bez straha čekam kad će konac biti!
Neka rulja b’jesna raskine mi v’jenac,
Moj pjesnički v’jenac, vjenac trnoviti!
Neka! Moje srce i sred iskušenja
Neće mržnju kriti!
Izvor
[uredi]1896. Zora, list za zabavu, pouku i književnost. Godina prva. str. 292.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Dučić, umro 1943, pre 83 godine.
|