O đevojko, moja dilbagio!
Od kad sam te sebi namjenio,
Svaka mi je dobra sreća bila,
Sedam puta na put sam hodio,
Ni jednom te njesam darovao. 5
Moli Boga, draga dušo moja!
Da ti zdravo s ovog puta dođem,
Lijepo ću tebe darovati:
Jal' ti drago, konja nejahana,
Jal' ti drago, nebrojeno blago. 10
Đevojka je momku besjedila:
„Njesam paša, što će mene roblje?
„Ni bazdrđan, što će meni blago?
„Ni delija, da ja konja jašem:
„No ako me misliš uzimati, 15
„Nedaj mene s majkom zimovati,
„Ni kod braće ljeto ljetovati,
„Jer je mene korba dodijala
„Od mog' oca kao od očuha,
„Od matere kao od maćehe, 20
„Od mlađega brata i sestrice:
„„Udaji se, naša seko draga!
„„Vrsnice se tvoje poudaše,
„„Poudaše, poroda imaše,
„„A vrsnicitvoji poženiše, 25
„„Poženiše, poroda imaše.““
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 124-125.
