Kad se ženi iza mora Marko,
I on prosi Mariju;
Ne da majka Marije,
Neg’ mu daje Jelinu —
Jelina je starija, 5
A Marija mudrija,
Dadoše mu Jelinu.
Ne pasala ni godina,
Ode Marko u punice.
Pitale ga sve punice: 10
„Oj Boga ti, svak-Marko,
Što nam radi Jelina?” —
„Zdravo vam je Jelina,
Muško čedo rodila,
Belo platno navrgla; 15
Poslala me Jelina
Da joj date Mariju,
Da joj čedo ljuljuška,
Da joj platno bjeljuška —
Čedo joj je plašljivo, 20
Platno joj je trgljivo!"
Dadoše mu Marnju.
Kad su bili na moru,
Al’ ga pita Marija:
„Oj Boga ti, svak-Marko, 25
Što se b’jeli na moru —
Al' je pjena od tiora
Al’ je riba morkinja?” —
„Nit' je pjena od mora
Nit je riba morkinja, 30
Već sestrica Jelica!”
Ciknu, ciknu Marija:
„Jao, moja majčice,
Imala si dva grozda —
Dođe čojek od mora, 35
Pa t’ ukide obadva!”
Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 276-277.
