Šetala se j' Agun-Pašinica,
Po Mostiru po zelenoj travi;
Bosonoga va žutih pačmagah,
Gologlava kako mužka glava;
Razpasana bez svilnoga pasa. 5
Šećajuć se cviće j' zalivala;
Cviće moje karanfilje moje
Nit mi rodiš nit simena daješ;
Kako ni ja Agun-Pašinica.
Ovo je već devet godin dana, 10
Da sam mlada va' v dvor dopeljana
Da mi nije lišce obljubljeno,
Nit va crne oči pogljedano.
Misli mlada, da niki nečuje.
Čula ju je Agun-Paše majka 15
Ona pojde sina upitati:
O Agune drago dite moje!
Jel istina ča ljudi govore,
Da je danas devet godin dana,
Da ti j' ljuba va dvor depeljana. 20
Da joj nisi lišca obljubio,
Nit va crne oči pogljedao. —
Istina je stara majko moja,
Vi joj dajte tri tovora zlata,
Tri tovora i slebra i zlata, 25
Koga mi je za dotu prnesla;
Pak ju šaljte na povrate majki.
Zdaleka ju upazila majka,
Ča je oto drago dite moje?
Dobri glasi, ali nisu zame, 30
Ovo sam ti i danas divojka,
Tvojemu sam dvoru povraćena.
Niš nij' zato drago dite moje,
Ja ću tebe mladu oženiti,
I na bolje i na bogatije. 35
Hrvatske narodne pjesme, sakupljene stranom po primorju a stranom po granici, sabrao Stjepan Mažuranić, učitelj, svezak I, u Senju, tiskom i nakladom H. Lustera, 1876., str. 148-149.
