Nenad Jugović i Koruna vojvoda

0001 Fala Bogu, čuda velikoga
0002 U onoga Jugović’ Bogdana –
0003 Jedno jutro devet ženi sina,
0004 Sve selo zove na večeru,
0005 No ne zove vojvodu Koruna.
0006 Vojvoda se dobro napučio,
0007 Tri stotine vojske okupio,
0008 Te Bogdanu dvore poharao,
0009 Sve mu devet sina izgubio,
0010 I njegovu glavu okinuo,
0011 Mlade mu snahe porobio.
0012 Blago tome kome Bog pomaga –
0013 On imaše sina najmlađega
0014 Po imenu Jugović’ Nenadu,
0015 A on bješe bio iznenada;
0016 Njega bješe porodila majka,
0017 Porodila u nevremenu svome,
0018 Od pedeset i dvije godine,
0019 Njega bješe u manastir dala.
0020 Bješe ludo od devet godinah,
0021 A kad čuo bracko iskopanje,
0022 On tu stoja tri godine dana.
0023 A kad mu se deset napunile,
0024 Dvorio dobra gospodara,
0025 On ga bješe od zla požalio,
0026 Dade mu konja i oružje,
0027 Opravi ga na svoje dvorove.
0028 Kad dite na dvorove dođe,
0029 Tu se bješe s majkom upitalo,
0030 Pa potrča vojvodinoj kuli.
0031 A kad dođe na vodu pod kulom,
0032 Al’ tu nađe devet đevojakah,
0033 Na njih crne kape i džupove;
0034 Nenada im božu pomoć vika,
0035 Đevojke mu pomoć prifatile.
0036 No se šnjima momče razgovara:
0037 ”Za Boga, lijepe đevojke,
0038 Što nosite crne haljine?”
0039 No mu jedna mlada odgovara:
0040 ”Nama je nevolja, delijo,
0041 Mi smo snahe Jugović’ Bogdana,
0042 Zarobi ne vojvoda Koruna,
0043 Pogubi ni mlade starješine,
0044 Pa se nama ne da udavat’.”
0045 Kad to začu Jugović Nenada,
0046 Suze roni niz bijelo lice,
0047 A đevojkama riječ govorio:
0048 ”A vi li ste, moje zlosretnice,
0049 A ja idem vojvodi na medan!”
0050 Kad viđoše, o njemu obisnuše
0051 Kako zmije o drvetu suhu,
0052 No su njemu mlade govorile:
0053 ”Ne, đevere, ako Boga ljubiš,
0054 Vojvoda je silan i bijesan,
0055 Ti dijete ludo i nejako,
0056 Sad će tebe izgubiti glavu!”
0057 Za to momče ni habera nema,
0058 No vojvodu na medan poziva.
0059 Kad ga začu vojvoda Koruna,
0060 On objaha velikoga vranca,
0061 A u ruke koplje dofatio.
0062 No mu vjerna ljuba govorila:
0063 ”O, vojvoda, dragi gospodaru,
0064 Ne izgubi Jugović’ Nenadu,
0065 No mu sputi naopako ruke,
0066 Dovedi ga na bijelu kulu
0067 Da mi đecu u bešiku šika!”
0068 Sretoše se dva dobri junaka,
0069 Ma poprije uhita vojvoda,
0070 Gađa ga kopljem ubojnijem,
0071 Preturi ga sedam lakatah,
0072 No Nenada koplje dofatio
0073 I vojvodu lako udario
0074 Više sedla, na prsi junačke,
0075 Pa priskoči, posječe mu glavu,
0076 Pa mu hojde na dvore bijele,
0077 Četiri mu izgubio sina,
0078 I pokupi blago svekoliko,
0079 I povede devet đevojakah,
0080 Te ih bješe u rod opravio.
0081 To je bilo kad se činilo.