Neimenovana pesma Alekse Šantića 44
Pjevaj joj, srce moje! Stresi zvjezdice sjajne
S besmrtnog veličanstva zvukom ljubavnog milja,
Da njima uresim sveto njene kosice bajne,
U kojima se lijeva miris pitomog smilja.
U hramu ljubavi tvoje nek njena slika stoji
I miljem draži svoje nebeske daje sile,
Nek bude zvijezda jasna na nebu snova tvoji',
Boginja tvog života i izvor pjesme mile.
Ljubi i pjevaj samo. Nek čisti, jasni glasi
Dignu je letom svojim u jato zvjezdica sjajnih,
Kao što mene dižu njene anđelske krasi
U svjetlost božjeg raja, u krilo svjetova tajnih.