Neimenovana pesma Alekse Šantića 27
Ako hoćeš pjesme moje
Da su radost srca moga,
Ne sretaj me hladnim gledom,
Ni oblačkom s čela tvoga.
Budi uvijek ruža mila,
Što je puna slatke sreće,
Što miriše kad je vjetrić
Na razgovor tajni kreće.
Ja sam kao tica ona
Što s proljećem srce greje,
Al' kad hladnu zimu sretne,
Izgubi se, nestane je...