Neimenovana pesma Alekse Šantića 19
Prisluškujem šapat zvijezda daleki',
U kosu mi mjesec zlatne zrake svija;
Sa maslina struji povjetarac meki,
Pa grozdove mlade na lozici njija.
Ponoć je... Nebesa trepere i sjaju,
Priželjkuje slavuj u džbunu kraj staze,
I negdje daleko slatki glasi staju,
Kô da u grobove pokojnima slaze.
Ne kida me nemir, nit' me boli dave.
Noć mi ljubav šapće, pruža sreću blagu;
Kô bor, što se diže u svodove plave,
Ja sam jak, ja nosim u svom srcu snagu.
Moja draga, dođi! Duša mi je jako
Zaželjela milost i poljupce mlade,
Ti sa milog oka zbriši sanak lako
Pa mi hajde kradom, da majka ne znade.