Nevjera ljube Kraljevića Marka

←Starina Novak ne hte da obljubi svoju posestrimu

Nevjera ljube Kraljevića Marka Pisac: Narodna pesma Erlangerski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama

Tuga zbog rastanka→

151. Pesma Erlangenskog rukopisa. Priredile Mirjana Detelić, Snežana Samardžija i Lidija Delić

---

151.
Nevjera ljube Kraljevića Marka

001 Večericu večerao Marko.
002 A kad bilo u po večere,
003 onda se nasmijao Marko.
004 Onda Marku govorila majka:
005 "Što se smiješ, Kraljeviću Marko,
006 il['] se smiješ ti našom večerom,
007 il['] se smiješ mojom starostju?"
008 Onda veli Kraljeviću Marko:
009 "Ja [se] ne smijem t[eb]i [zbog] tvoje starosti
010 nit['] se smijem našom večericom,
011 već se smijem, stara majko moja,
012 jer, majko, nosiš crno pod bjelim."
013 Onda veli majka Kraljevića:
014 "Ne staraj se, moj Kraljević Marko,
015 štono ja nosim crno pod bjelim,
016 već staraj se svojom vjernom ljubom
017 jer otide ljuba po zlu putu
018 i ljubi ju Duka Senkoviću.
019 I ako tomu ne vjeruješ
020 spravi, sinko, večeru g[ospo]dsku
021 pak zovi g[o]s[po]du na večeru,
022 i g[o]s[po]du i gospodičiće,
023 al['] ne zovi Duku Senkovića
024 sama će ljuba [d]osjetiti se,
025 ona će zvati ga na večeru."
026 I Marko je majku poslušao
027 i spravio g[ospo]dsku večeru
028 i zvao g[o]s[po]du na večeru
029 i g[o]s[po]du i mlade g[o]s[po]dičiće
030 al['] ne zove Duku Senkovića.
031 I g[o]s[po]da došla na večeru,
032 ali ne ima Duke Senkovića.
033 Pak govori ljuba Kraljevića:
034 " G[o]s[podi]ne, Kraljeviću Marko,
035 što je tebi Duka učinio
036 da ti Duku ne zvao na večeru?"vezle
037 Onda veli Kraljeviću Marko:
038 "O moja ljubo, bog te osjetio!"
039 Skoči ljuba rada i vesela
040 ode dvoru Duke Senkovića,
041 ide Marko za njom nazorice.
042 A kad dojde do Dukina dvora,
043 ide ljuba u Dukine dvore:
044 "Hajde, Duka, tebe zove Marko,
045 tebe zove Marko na večeru,
046 i bio te i zaboravio."
047 Onda ju Senković poljubi
048 i gledao Kraljeviću Marko
049 pak odoše do Markova dvora
050 tri nju puta Duka poljubio
051 od svojega dvora do Markova
052 i sve gleda Kraljeviću Marko
053 ali bio Marko tvrda srca.
054 A kad su došli u bijele dvore,
055 u bijele dvore Kraljevića,
056 i sidoše g[o]s[po]da na sobet,
057 meću Duku gornjemu kraju
058 i g[o]s[po]da ljepo večerala.
059 A kad su ljepo večerali,
060 pojde Marko deliti perje,
061 komu bjelo, komu zlatnu čelenku,
062 ali Duki ništo ne dopade.
063 Onda veli Kraljeviću Marko:
064 "Idi, ljubo, vjerna Anđelija,
065 donesi mi sablju okovanu."
066 Skoči ljuba rada i vesela
067 i donese sablju okovanu,
068 daje sablju Duki Senkoviću.
069 Uze sablju Duka Senkoviću
070 hoće sablju Duka da izvadi,
071 al['] ne more sablju da izvadi.
072 On daje g[o]s[po]di naokolo -
073 ode sablja od ruke do ruke.
074 A kad dojde Marku u ruke,
075 oh, sama se izvadila onda.
076 Onda Duki glavu odsjekao,
077 učini se ganiluk na vrati,
078 ali veli Kraljeviću Marko:
079 "Ne bojte se, gospodo velika,
080 ja vam neću ništa učiniti,
081 već izgubi[h] svoga namestnika."
082 Ali ljubi oči izvadio
083 onda piše dokle komu drago.

---

Intervencije

opo = u po
і = j (majka)
e = je (smiješ)
kralѥviče = Kraljeviću
i = j (mojom)
starѡstі'ю = starostju (starošću)
cer'no = crno
bѣlѡm (jat = je) = bjelim
vѣrnom (jat = je)
t = d (Duka)
vѣruiešь (jat = je)
gdsku = gospodsku
gsdu = gospodu
gѡspodičice = gospodičiće
ѡsѣtitise (jat = je) = dosjetiti se
osѣtio (jat = je)
ѿde = ode
s = z (za)
na sorice = nazorice
tukena = Dukina
tukene = Dukine
haidi = hajde
ѿ = od
tverda = tvrda
srdca = srca
bѣle (jat = ije)
lѣpo (jat = je)
ć = đ (Anđelija)
ѿsѣkaѡ (jat = je) = odsjekao
pі'iše = piše
ne pѡdetь se = ne bojte se

Komentar

Epska pesma. Nevera ljube Kraljevića Marka. Majka mu otkriva istinu, a on kuša ljubu i Duku Senkovića pomoću sablje koju niko ne može izvaditi iz korica. Duku poseče, a ljubu oslepi. Varijanta lepo ilustruje dinamične procese stilizacije. Motivi, koji inače mogu biti samostalno obrađeni (tipsko imenovanje velikog grešnika; samo određen junak može da koristi izuzetno oružje, Vuk, SNP II, 57, 58 – Marko poznaje očinu sablju ), podređeni su osnovnom sižejnom modelu – neverstvu ljube. Jasnoj podeli osnovnih uloga pridružuje se lik majke, u sadejstvu delokruga pomoćnika – savetodavca – glasnika. Tek kada majka obavesti sina o ljubinoj neveri sledi iskušavanje, potvrda neverstva i kažnjavanje. I u drugačije stilizovanom modelu neverne ljube sreće se isto ime ljubavnika, koji je potpuno pasivan (Vuk, SNP II, 31 – Ban Milutin i Duka Hercegovac). Zanimljivo je da se motiv sablje (oružja) koje niko ne može da koristi u ER pomera iz društveno-epskog konteksta ka porodičnom konfliktu, te je epizoda segment varijanata o izdajstvu žene (v. ER, 78).
Varijante: Bogišić, 56; Vuk, SNP II, 3; Vuk, SNP VI, 25; Krstić 1984: U 2, 2, 2 – Vađenje očiju, v. iz ER pesme br.71, 129, 181. Neverna ljuba u ER pesme br. 25, 71, 78, 117, 186. Matica I, 2, 26, 27: 373-378.
Preštampano: Lukić-Zlatković 1996: 170-172
Pesme o Marku u ER: 83 (stih 36), 87, 92 (stih 26), 105, 124, 139, 176, 188.
Literatura: Pešić 1988: 565; Medenica 1965; Loma 2002: 105. V. nap. uz br. 87.

Izvori

Bogišić, V. (1878/2003²). Narodne pjesme iz starijih najviše primorskih zapisa. Beograd: SUD; Gornji Milanovac: Lio.
Gezeman, G. (1925). Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Sremski Karlovci: SKA.
Karadžić, V. S. (1814–1815/1965). Mala prostonarodnja slaveno-serbska pjesnarica (1814). Narodna srbska pjesnarica (1815). Sabrana dela Vuka Karadžića I (V. Nedić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1818/1966). Srpski rječnik (1818). Sabrana dela Vuka Karadžića II (P. Ivić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1821, 1853/1988). Srpske narodne pripovijetke. Sabrana dela Vuka Karadžića III (M. Pantić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1841/1975). Srpske narodne pjesme I. Sabrana dela Vuka Karadžića IV (V. Nedić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1845/1988). Srpske narodne pjesme II. Sabrana dela Vuka Karadžića V (R. Pešić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1846/1988). Srpske narodne pjesme III. Sabrana dela Vuka Karadžića VI (R. Samardžić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1849/1987). Srpske narodne poslovice. Sabrana dela Vuka Karadžića IH (M. Pantić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1852/1986–1987). Srpski rječnik (1852). Sabrana dela Vuka Karadžića XI/1–2 (J. Kašić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1862/1986). Srpske narodne pjesme IV. Sabrana dela Vuka KaradžićaVII (Lj. Zuković). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1891–1902/1932–1936²). Srpske narodne pjesme V–IX. Državno izdanje (Lj. Stojanović). Beograd: SKA.
Karadžić, V. S. (1973–1974). Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića I–IV (Ž. Mladenović – V. Nedić). Beograd: SANU.
Milutinović Sarajlija, S. (1833, 1837/1990). Pjevanija crnogorska i hercegovačka (D. Aranitović). Nikšić: Univerzitetska riječ.
Petranović, B. (1867–1870/1989). Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine I–III (N. Kilibarda). Sarajevo: Svjetlost.
Petrović Njegoš, P. (1846/1951). Ogledalo srpsko. Celokupna djela V (R. Bošković – V. Latković). Beograd: Prosveta.
Daničić, Gj. (1871). Poslovice. Zagreb: Knjižarnica Fr. Župana (Albrechta i Fiedlera).
Hӧrmann, K. (1888–1889/1990²). Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini I–II (Đ.
Buturović). Sarajevo: Svjetlost.Jukić, I. F. (1858). Narodne piesme bosanske i hercegovačke I. Piesme junačke. Osijek: Izdao O. Filip Kunić.
Kuhač, F. Š. (1878–1881). Južnoslavjenske narodne popievke I–IV. Zagreb.
Kukuljević Sakcinski, I. (1842–1847). Narodne pěsme puka hàrvatskoga. Različita děla IV. Zagreb: Tiskom kr. pov. ilir. n. tiskarne Ljudevita Gaja.
Kurelac, F. (1871). Jačke ili narodne pěsme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah Šoprunckoj, Mošonskoj i Želěznoj na Ugrih. Zagreb: Slovi Dragutina Albrechta.
Marjanović, L. (1864). Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju u gornjoj Hrvatskoj Krajini I.Zagreb: Troškom i tiskom A. Jakića.
Vraz, S. (1839). Narodne pěsni ilirske I. Zagreb: Tiskom kr. pov. ilir. n. tiskarne Ljudevita Gaja.Zbornik, ZNŽOJS: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Zagreb: JAZU.
Zovko, I. (1888). Hercegovke i Bosanke: 100 najradije pjevanih ženskih pjesana I. Sarajevo: Tisak i naklada tiskare Spindler i Loschner.