Nebeski darovi. Prilozi

Izvor: Викизворник
Nebeski darovi. Prilozi
Pisac: Jakob Lorber
Izvod iz »Himmelsgaben« preveo Ilija P. Petrović


Vaspitavanje dece[uredi]

Uskršnjeg ponedeljka 08.06.1840. uveče 7-10 sati

O Gospode, kako vaspitavati decu da bi se osposobila da se negda nazovu Tvojom decom?

Evo piši! – Ovo je dobro i ispravno postavljeno pitanje, na koje ću vam dati potpuno određen odgovor. Ali gledajte, kada vam dam pravu svetlost, da postanete verni pastiri vašem malom stadu, koje vam je dato iz dubine da ga dovedete do visine sve poniznosti te tim i na put sveg života svetlećim ognjem Moje ljubavi. No, zadaće vam mnogo truda, i taj trud neka okaje vašu plotsku požudu, koju ste mnogo puta počinili sa vašim ženama, čime je vašoj deci dodeljena haljina bludnice i spomenik u razrušenom Jerusalimu i širok i dubok grob pod kršom Vavilona.

Jer gle, da ste bili ponovorođeni iz duha Moje ljubavi, mogli ste devicu koju ste želeli oženiti najpre očistiti u strujama žive vode, koja bi u beskrajnim količinama istekla vašem biću, te bi vaš brak postao nebeski i vaša deca (rođena u užitku anđela, koji je istinsko sjedinjenje ljubavi i mudrosti) bila bi deca iz nebesa i već bi bila dopola ponovorođena, u kojima bi se duhovno seme ubrzo razvilo do ploda u novoj zemlji, koja je postavljena u velikim vrtovima Novog Jerusalima. I vaspitavanje bi vam pričinjavalo veliku radost naoči vašeg svetog Oca.

Međutim, budući da ste vaš brak sklopili u mraku sveta radi vršenja dela smrti i radi rađanja plodova pakla, koji su vaša mila, razmažena deca, to je sada teško nakotu zmija oduzeti otrov. I to ne može drugačije do potpunim umrtvljavanjem ploti i potpunim zarobljavanjem volje, zato što je samovolja takve dece čisto paklena ili sotonska, gde nema ni iskre koja bi bila nebeska.

A ako velite da ovde kažem previše, onda odgovaram: Proverite vašu mlađ, pa ćete naći ništa drugo do sebičnosti, zavisti, gneva, tromosti, neraspoloženja prema svemu ozbiljnom i potajnu, odlučnu odbojnost prema svemu Božanskom, i zbog čega se jedino kaznama ili čulnim nagradama mogu pokrenuti da nauče neke jadne rečenice iz teških katehizama.

Pa kad ovo nađete kod svoje dece, onda recite i priznajte otvoreno da vam sada kažem jedino u Svojoj prevelikoj ljubavi radi dobra vaše dece i vas samih da su vaša deca prava deca pakla.

Ako sada od vaše mlađi hoćete roditi decu ljubavi, morate biti slepi prema ljupkoj i lepuškastoj faci i gluvi svakoj njihovoj želji, i još blagovremeno morate zarobiti svaku iskru njihove rđave samovolje kako bi nastao prostor za Moju ljubav i iz nje za novu volju.

Sve za čim deca žude, morate im odbiti, bilo i dobro, da ne bi zaživela njihova, nego vaša volja odanošću i pravednom i blagotvornom poslušnošću u njihovim srcima.

Kažnjavajte uvek samovolju i negodovanje, tromost, neraspoloženje prema Božanskom, a prevashodno u srcu potajno ustavljeno omalovažavanje blagotvornih opomena kao i Moga imena i svega što se na njega odnosi.

Kada čine što je pravo, ne pohvaljujte, a još manje nagrađujte decu! Recite im ljubazno i ozbiljno da su izvršili delo nove volje, na koje se Otac u nebu već malo obradovao. I ako je dete iz vlastite pobude u slobodnim trenucima od dužnosti kao odmor tela učinilo nešto što izgleda dobro, onda ispitajte itekako podrobno šta je podstaklo dete. I ako ste temeljno saznali da li je učinjeno iz sebičnosti, ili iz ljubavi prema dužnosti, ili iz ljubavi prema vama, ili iz ljubavi prema Meni, onda uvek po tome usmeravajte vaše dopadanje ili negodovanje.

A vaša milovanja štedite kao zima tople dane da izdanci ne nastradaju u nekom dolazećem iskušenju, poput prolećnog cvata kasnim injem; nego učinite da često duvaju hladni vetrovi da se pročisti kužni vazduh oko mladih srdaca za boljitak duha.

Dečake učite da slepo slušaju i neka spoznaju uzrok zapovesti u Mojoj ljubavi. I kažnjavajte njihovu radoznalost i preveliku želju za igrom i uputite ih strogo da budu mirni.

A devojčice držite kući i ne dopuštajte da se u njima javi ma ni najmanja žudnja, bilo u čemu da je. I ne povlađujte ma ni najmanjoj želji sve dok vam ne postane jasan najtajniji izvor.

Čuvajte ih brižljivo od sastanaka sa stranom decom koja imaju svetovno vaspitanje, inače ste sami navukli teške oblake grada, i neće se sačuvati ni klas pšenice.

Sa godinama neka i vaša pravedna strogost prethodi sedmostrukim korakom.

Slušajte vašu decu radije kako plaču u povredi svoje pogubne sujete nego kako kliču u svojim svagda gordim radostima sveta, da postanete nalik anđelima na nebu koji se raduju veoma onima koji plaču na svetu.

Gnevna devojčica neka posti sedam puta no koliko je trajao njen gnev kako bi postala blaga kao golubica.

Vaša ljubav da im bude skrivena kao što sam Ja skriven vašim očima da novi, nežni plod ne bi izgoreo u žaru nevremene vatre. I kako se plod bude pokazivao, koji izbija iz novog semena neba, i kako postaje sve čvršći, i kako u njihovim srcima postaje sve vidljivija istinska, čista ljubav prema Meni i iz nje delotvorna vera, tako neka se otvara vaše srce u razumnoj ljubavi prema novorođenoj deci.

Gle, to je put života za vašu decu! I ovo je jedini, i osim ovog nema drugog, kao što osim Mene nema drugog Boga. Ko hoće ići njime, naći će blagoslov i spoznaće da je iz Mene. – A ko bude činio po knjizi sveta, tamo će i naći svoju platu kod kneza sveta u glibu večnosti. – Amin. Ja, Bog, Presveti i Isus kao Otac. – Amin.


Spasenje (izbavljenje)[uredi]

15.6.1840

Ovo je pitanje za L., H., H., S., na koje treba da odgovore duboko ušavši u sebe potpunim mirom svog srca da bi se i njima otvorila vratanca u tajne odaje svoje ljubavi da spoznaju sebe i Moju ljubav i da se u njoj snažno razgoru prema Meni, koji jedino može izbaviti dušu ponovnim rođenjem duha, te njim svih bića.

A ovo je najvažnije i najveće pitanje:

Kako Mojsijev zakon uslovljava slobodu volje preko ljubavi, preko ljubavi ponovorođenje, i preko ponovorođenja večni život?

Zašto je bilo nužno spasenje pored Mojsijevog zakona budući da za ponovorođenje nije potrebno ništa osim držanja zakona iz čiste ljubavi prema Meni?

Prema tome, šta je spasenje i koliko je za čoveka i kako može imati udela u njemu?

Odgovor na ovo pitanje će biti veoma težak svakom koji će pokušati istupiti na njemu oštrinu svog razuma. A koji se bude razgoreo u ljubavi i vasceloj poniznosti prema Meni, taj će naći verno puni odgovor u sobici svog srca. A Mom ubogom i slabom sluzi Jakobu daću puni odgovor kako biste mogli uporediti vaš i proveriti vaše srce i u njemu dubinu odaja ljubavi. Ja, veliki majstor svih stvari, amin.


Odgovor

17.6.1840

Ovo je ceo odgovor na Moje najveće i najvažnije pitanje, koje sam postavio u ponedeljak, čija će se veličina i značaj jasno pokazati tek u ovom sadašnjem odgovoru.

Za potpuno uviđanje odgovora nužno je pokazati biće čovekovo u svojoj prirodnoj i duhovnoj oblasti, i bez tog predznanja uzaludno bi bilo propovedati pošto je sve usmereno jedino na duha, koji pak kod vas još nije živ, nego na putu da oživi u ljubavi, koja je njegova mati. I baš da bi vaš duh mrdnuo, dao sam vam ovo pitanje, na kojem počiva život duha i njegovo ponovno rođenje, tek tada večni život u najvećoj slobodi.

Gle, čovek je sastavljen od prirodnog tela, koji je sud u kojem se preko raznih organa razvija živa duša. Jer pri nastanku začećem oblikuje se samo puko biće tela. I tek sedmog meseca, kada se već organski oblikuje telesno biće preko vegetativnog života matere, premda još ne sasvim oblično, ali ipak po svim delovima, tek tada se u predelu stomačnog udubljenja otvara mehurić potičući od oca, neprimetan vašim očima, u kojem se nalazi supstanca duše, pa prelazi u ceo organizam preko veze živaca, pretvara u svoju supstancu magnetsku tečnost koja se nalazi u svim živcima, pa prodire električnom brzinom ubrzo i u sve ostale organe, a imenice naposletku tek u mišiće srca, što se obično događa tek sedmog dana, kod nekih ponekad nešto kasnije.

Tada se srce veoma polako počinje širiti postepenim punjenjem duševne supstance, pa kada se postepeno napuni poput električne boce, onda se prazni u žile (vene) kroz gornju komoru. Zatim ova ispražnjena tečnost prelazi u sve sokove koji se nalaze tamo i prisiljava ih u sve sudove, pa ponovo pokreće i sokove koji se nalaze u samim sudovima u vene i kroz njih nazad srcu, dok se srce u međuvremenu već ponovo napunilo i odmah ponovo otpremljuje sokove koji su se tamo vratili.

Pa tako počinje kucanje bila i tok sokova i nešto kasnije krvi koja otud ishodi. Ovim se sada preko ovako uzrokovanog stalnog opštenja i razmene sokova, i naime krvi, oblikuje masa tela i preko tvari sadržane u tananim sokovima elektro-organski čvrstoća duše. Pa kada se i stomak sasvim razvije radi primanja grubljih sokova najpre iz tela majke, radi potpore sokova primenjenih u namenu i krvi, tada se čovek razrešava sveza koje ga hrane u majčinom telu i rađa se u spoljni svet obdaren sa pet prirodnih spoljnih čula za primanje čulnog sveta ili zapravo raznih supstanci, tj. svetlosti, zvuka, ukusa, mirisa i konačno opšteg osećanja, što je sve sada predodređeno da obrazuje dušu i po njenim potrebama da razvija telo, što se dešava uzastopce više godina. I tako su sada dva čoveka u jednom, naime najpre materijalan i u njemu supstancijalan.

Ovde pazite dobro! Odmah otprilike tri dana pre rođenja se oblikuje od najtananije i ujedno najčvršće supstance duše drugi beskrajno tanan mehurić u predelu srca, i u ovaj mehurić se umeće duh koji je negda postao zao, koji je po svom biću iskra božanske ljubavi. Bilo telo muško, bilo žensko, duh, pak, jeste bez rodne razlike i tek vremenom poprima ponešto rodovno, što se očitava po žudnjama.

No, sada je ovaj duh još mrtav kao što je bio u materiji već dugo, dugo vremena. Pošto je sada duša nemerljivo supstancijalno biće, prosto, pa tim neuništivo i svoju hranu prima preko čula tela preko njenih sada postepeno sasvim razvijenih čula – koja su: poput ušiju pamet, poput očiju razum, poput ukusa prijanje primljenih utisaka zvuka i svetlosti, poput mirisa opažanje dobra i zla i konačno poput opšteg osećanja svest prirodnog života u sebi, što se ostvaruje stalnim razvicima sokova i od njih upijenih supstanci – tako duša postaje sposobna da misli, što se zapravo ostvaruje kruženjem najtananijih supstanci u svojim organima koji odgovaraju telu.

A kao što su prethodno sokovi tela kružeći obrazovali biće duše preko supstanci privedenih joj od spoljnjeg sveta, isto tako treba hraniti i hrani se duh zatvoren u mehuriću kruženjem najtananijih supstanci u njihovim organima sve dok sam ne sazre da rasprsne mehurić i da takođe postepeno prožme sve organe duše – pa postane, kao duša u telu, i on u duši savršen treći čovek preko hrane iz razmišljanja duše, što se dešava na sledeći način:

Naime, duh, baš kao i telo i duša ima odgovarajuće duhovne organe – kao poput sluha i pameti osećanje ili opažanje, poput svetlosti i razuma volju, poput ukusa i prijanja primljenih utisaka zvuka i svetlosti sposobnost primanja sveg zemaljskog u saobraznim oblicima, poput mirisa i opažanja dobra i zla spoznanje istinitog i lažnog i konačno poput opšteg osećanja i svesti prirodnog života ljubav koja iz svega ovog ishodi.

I kao što je sada hrana tela preko svih čula, isto tako je i hrana duše, konačno i duha. Ako je opšta hrana loša, onda na kraju sve postaje loše i prema tome i odbacivo; a ako je opšta hrana dobra, onda na kraju i sve postaje dobro i prihvatljivo. Evo gle, takvi su prirodni odnosi između tela, duše i duha. Sada se radi o tome, šta je loša, a šta dobra hrana?

Gle, sve svetsko je loše, zato što duha ponovo okreće svetu, iz čije sam ga smrtne noćne tamnice otrgnuo materiji i položio ga u srce duše kako bi tu ponovo oživeo i pročistio se od sveg čulno prirodno materijalno svetskog, i kako bi se konačno osposobio primanju života iz Mene. A ako mu se sada pruža loša hrana, onda ponovo postaje svetski, čulan i konačno materijalan i tim mrtav kao pre rođenja, tako i duša sa telom pošto je time sama postala sasvim telesna.

A ako se duhu da dobra hrana, koja je Moja otkrivena volja i posredništo putem delâ spasenja – ili Moja ljubav potpuno postojana živom verom, onda se u srcu duha obrazuje nov duhovan mehurić, u kojem se zatvara čista iskra Moje ljubavi. I kao što je ranije išlo pri rađanju duše i iz nje duha, isto tako ide sa ovim novim rađanjem svetinje. Sazrevši sasvim, ova sveta ljubav kida labave sveze suda te se izliva u sve organe duha kao krv tela ili kao najtananije supstance duše ili kao ljubav duha, koje stanje se naziva novorođenje, kao što se stanje polaganja ovog životnog mehura naziva urođenje.

I gle, u isto vreme i pakao već pri začeću, posebno ako je bilo grešno, namereno na čisto životinjsko zadovoljenje, polaže gomilu paklenih ljubavnih mehurića u predelu buraga i polnih organa, koji se takođe izrađaju skoro u isto vreme sa Mojom ljubavlju kao gusenice u proleće kada dolazi toplota sunca, tako i ovaj nakot posredstvom izlazeće toplote Moje božanske ljubavi u duhu čoveka.

Gledajte, otud i dolaze iskušenja, pošto svako ovo izrođeno pakleno biće pokušava neprestano gde god moguće da zahvati u život duše. Pa ako se čovek novorođenom ljubavlju iz Boga sopstvenom voljom snažno ne suprostavi zverima, onda hrle pustošeći u sve organe duše i poput pijavica hvataju se za ona mesta gde duh treba da utiče u dušu i sprečavaju duši da primi života iz duha i preko njega i božanske ljubavi. Kada sada duh vidi da se ne može raširiti kako bi primio u sebe punoću novog života iz Boga, onda se ponovo povlači u svoj mukli mehurić – i isto tako u njemu još utoliko više Moja ljubav, koja je Bog u ljudima.

I ukoliko se to dogodilo u čoveku, onda postaje ponovo čisto prirodan i odveć čulan, a i izgubljen, pošto ne zna da se ovo dogodilo u njemu budući da ove zveri isprva sasvim lagano prijatno potkupljuju čovekova čula i tako ga postepeno savim zarobljavaju, tako da zacelo više ništa ne zna od svega što je duha i ne čuje, ne vidi, ne kuša, ne miriše ni oseća. To je onda nevolja kakve nije bilo od početka do tog trenutka, niti će je više biti, ako čovek utekne Bogu spolja molitvom, imenice Mojom molitvom, postom i čitanjem reči iz Pisma i tim zažudi da se oslobodi iz velike nevolje.

I ako je čovek ovo uzeo ozbiljno, pošto vidi u sebi veliku gomilu mračnih sumnji, onda Ja započinjem da delujem spolja kao pobednik smrti i svih paklova delima spasenja, pa čoveku iz Mog smilovanja dajem krst i patnje po Mojoj mudrosti. Tako čoveku svet i njegova zadovoljstva postaju toliko gorka da ih se gadi i počinje čeznuti za izbavljenjem iz života patnji. I gle, pošto ove zveri sada više ne dobijaju hrane u duši od spoljnjeg sveta prepunog greha, onda oslabe i sasuše se skoro sasvim u organima duše, pa dospevaju u sasvim nesvesno stanje.

Ali pošto sada milosrdna ljubav Isusa Hrista, koja deluje spolja i izbavlja dušu, počinje da utiče u bolesne organe kako tela, tako i duše, i osvetljava organe i kao opominjuća savest čini primetljivim duši u sebi bezbroj poročnih zveri, tada se duša uplaši, što se ispoljava stezanjem srca, a i u predelu stomaka kao unutarnjim stezanjem prsa, pa se u ovom poniznom bolu, koji se izražava istinskim kajanjem, moli Bogu razapetom ljubavlju za milost i pomilovanje – i gle, tada duh to opaža i ponovo se počinje micati u mehuriću kuda se povukao.

Tada se čovek milosrdnom ljubavlju Božjom ozbiljno opominjući podseća zakona Mojsijevih od prvog do posednjeg i poručuje mu se strogo pridržavanje istih kako bi se ponizio i odrekao se sam sebe sve do same srži, i to isto tako kao što pralja neko platno toliko dugo steže u najtesnije uvojke kako bi prionuta voda pri svom izmicanju povukla sa sobom i najmanje deliće prljavštine, što se ponavlja sve dok se na vodi primećuje neka mutnina. Tek tada se rublje stavlja pod sunčeve zrake da bi isparavanjem izvukli i zadnju kap prljavštine te da je čisti vetrovi oduvaju na sve strane i unište.

I gle, tako su zakoni Mojsijevi iz Boga po broju 10, koji je Božji broj, i pokazuju da čovek najpre mora verovati da Ja jesam, ako je dospeo u nevolju, i zatim da ima najveće poštovanje prema Meni, štaviše i da veruje da je dužan iz sedam dana izabrati savetovani Sabat i da ga svetkuje u miru kao istinski dan odmora Gospodnjeg kako bi naučio da se odrekne samog sebe i da zagleda sve dublje u sebe kako bi prepoznao svoje stanare te se obrati Meni kako bih ih na gore pomenut način uništio i isterao iz organa njegove duše.

I ako se do tada ponizio duboko pod moć i silu Moje veličine, onda sada zavisi samo od pranja rublja, to jest tačnim držanjem sedam preostalih zapovesti, čime se štaviše treba duboko poniziti pred jednakima i treba da zarobi sve svoje rđave žudnje i treba da slomi savim svoju volju i da podredi Mojoj volji sve svoje težnje i najmanje želje svog srca; tada ću Ja doći ljubavlju i ugrejaću prebivalište njegovog duha kao kvočka svoje piliće koji se još nisu izlegli. I gle, tada se duh, koji se već ranije počeo micati, ponovo rađa toplotom božanske ljubavi i ubrzo ponovo pretiče u sve delove očišćene duše i halapljivo usisava milosrdnu ljubav delujuću spolja iz očišćenih organa duše, čime jača sve više i više.

Pa kada ljubav Mog smilovanja prodre u dubinu njegovog srca, gde još miruje onaj izuzetni mehurić božanske sušte ljubavi, tada ponovo izbija čisti božanski mehurić, u kojem je bila zatvorena velika svetinja ljubavi večnog svetog Oca, podstaknuta kroz ljubav Sina, koja je sada sasvim pročistila dušu – pa sjedinivši se s njom vrlo prisno ubrzo pretiče u ceo duh velikom bistrinom poput izišlog velikog sunca, pa prema tome i u dušu i preko nje i u potpuno umrtvljeno telo. Tako čovek sasvim oživi, i ovo potpuno oživljenje jeste ono vaskrsenje tela.

Pa kada sada Otac sve prožme, onda Otac prima Sina u nebo, to jest u srce Očevo; a Sin uzima Duha čovekovog, a taj dušu, a duša telo, to jest duh živaca, kojeg već poznajete, jer sve ostalo jesu samo njegove izmetine.

Pa kada sada Otac, to jest ljubav Očeva zavlada u čoveku, tada postaje svetlo u istom čoveku, pošto mudrost Očeva nije nikad odvojena od Njegove ljubavi, te i čovek postane kao pun ljubavi, pun mudrosti i moći i time sada sasvim ponovo rođen svom ljubavlju i mudrošću.

Gledajte sada, koliko truda i velikog strpljenja Me svagda staje da izbavim iz hiljade jedva jednog, i koliko često i ovaj jedan ne prepoznaje Moj trud, prezire ga, psuje i gazi nogama – i gle, ipak nikada ne odustajem da vam dovikujem: dođite Meni svi vi koji ste umorni i opterećeni, hoću da okrepim sve vas!

No, gluvima i slepima teško je propovedati. Budući da su se stropoštali punom merom u nevolju sveta, i tim svoju zemlju, tj. svoje telo, opoganili prokletom pogani smrdljivog pakla, čiji smrad jeste prava kuga duši, uvek moram ponovo da pustim potop iz nebesa, pod čim se razumu gorka dela spasenja. Pa kada se ovim ponovo sasvim opere prokleto opoganjeno tlo duše, i ako su vetrovima milosti ponovo isušene močvare i baruštine, tek tada ponovo postoji mogućnost da vam se propovedaju putevi ka životu iz Mene.

Pa kada vam sada već poodavno propovedam, onda pođite za Mojim glasom i povratite se u staju Mojih ljubljenih jaganjaca, da bih vas vodio kao jedini dobri pastir na paši života, te da Mi date vune, bele kao sneg, pa da vam od nje spremim haljinu koja će vas krasiti svu večnost.

I sada posmatrajte dalje nastavak ovog Mog učenja koje vam daje odgovor i gledajte:

Ako zemljoradnik ima mali voćnjak i kada vidi da su voćke u njemu sve sami divljaci, onda razmišlja: Šta da činim? Ako ih počupam, biće mi voćnjak prazan, i ako ih zamenim drugima, biće u početku takođe samo divljaci, a možda ni toliko jaki kao ovi. Zato ću ove pažljivo da očistim od svih rđavih crva i njihovih legla, pa ću u pravo vreme gledati nakalemiti plemenite grančice od dobrih voćaka. Pa će ovi divljaci, koji su inače sveži i zdravi kao dren, pomoću odozgo sigurno valjati, i jednom će mi sigurno roditi mnoge dobre, slatke i plemenite plodove. I gledajte pametnog zemljoradnika kako čini kako je mudro zamislio i već za nekolike naredne godine radosno i obilno ubira plodove.

I gle, vi roditelji ste sve sami takvi zemljoradnici, na čijem zemaljskom ili telesnom tlu u svoj nečistoti Sodome i Vavilona jesu nastali sve sami divljaci pakla. Prema tome dvostrukom revnošću treba da očistite rastinje od hiljadu vrsta gamadi, i to time što ćete obratiti najveću brižljivost na sve želje i žudnje koje sve potiču od paklene gamadi koju sadrže, i treba sve da ih istrebite na pravi način koji sam vam već jasno pokazao. A i već odmah u početku odsecite beskorisne pobočne mladice sopstvene volje, koji često valjano izgledaju, ali ipak uvek slabe život stabla, te ćete uskoro podići zdravo i snažno stablo. Pa kada dođe vreme kalemljenja, koje je obznanjenje i kalemljenje zakona preko Mojsija, koji je objavljen iz Moje najviše ljubavi, onda ćete pod Mojom snažnom pomoću sasvim sigurno moći da očekujete da će vaši divljaci na ovaj način očišćeni i brižno negovani sigurno snažno zgrabiti Moju volju, nakon što im je prethodno sasvim oduzeta njihova volja, i iz nje će ubrzo u prebujnom obilju roditi prelepe i predivne plodove svake vrste – ako ih uz to još revnosno zalivate vodom života kako bi njihove glave brzo izrasle visoko prema nebu, čime će se blaženo proširiti njihov duhovni vidik; pa će sve više i više upiti svetlost milosti, koja stalno veoma obilno ističe iz sunca milosti, koje je nastalo delom spasenja, čijom se svetlošću i toplotom sva bića tek mogu novo i konačno potpuno ponovo roditi ka večnom životu.

A ovo je spasenje: da se prepozna sveti Otac i ljubav koja je – ceo svet okajavši i ponovo posvetivši – krvarila na krstu i koja je i zločincima zadnjim ubodom koplja u srce večne ljubavi otvorila sveta vrata ka svetlosti i ka večnom životu. I kao što je jedan progledao i oživeo u veri i u ljubavi, tako mogu progledati i oživeti svi u veri, koja je istinski udeo uz spasenje, kako bi se mehurić večne ljubavi ponovo oplodio zracima sunca milosti i kako bi se rodila u vama stara ljubav Očeva delima Sina u svoj sili i moći presvetoga Duha iz obojice u čistoj ljubavi vašeg ponovo rođenog srca.

Uostalom, šta znači i šta jeste delo Mog spasenja, to vam kažem:

Prvo i prvo, ono jeste najveće delo večne ljubavi, pošto sam njim Ja svevišnji u svoj punoći Moje ljubavi i u beskrajnoj punoći Mog Božanstva sam postao čovek, štaviše vama svima i brat, i stavio sam svu količinu greha sveta na Moja pleća i tako očistio zemlju od starog prokletstva nedodirljive svetosti Božje.

Drugo, ono je pokoravanje pakla pod silu Moje ljubavi, koji je pre jedino stajao pod moći razjarenog Božanstva, te tim bio udaljen od sveg uticaja Moje ljubavi, a koja je prestrašno oružje prema paklu, pošto je njegova najsuštija suprotnost, kojom se već pri samom ljubaznom i predanom spomenu Mog imena suzbija za čitavu večnost.

I konačno treće, ono je otvaranje vratâ neba i večnog života i veran putokaz prema tamo; jer ne samo da vas pomiruje sa svetošću Božjom, nego vam pokazuje kako se morate poniziti pred svetom ako hoćete da vas uzvisi Bog. Dalje vam pokazuje da sve ruganje, patnje i krst podnosite iz ljubavi prema Meni i vašoj braći svim strpljenjem, blagošću i predajom vaše volje. Štaviše uči vas da vaše prijatelje nosite na rukama i da blagosiljate vaše neprijatelje božanskom ljubavlju u svojim srcima.

A pošto sada svet nije ništa drugo do puki spoljni oblik pakla i pošto je zemlja, koja je spasenjem ponovo blagoslovena, na taj način postala ponovni nosilac pakla, tako se svet izdigao nad zemljom i stanuje u visokim zgradama u sjaju sebičnosti, samoobmane, samoljublja, ljubavi prema raskoši, sladostrašća, udobnog života, bogatstva, škrtosti i lihvarstva i opšteg koristoljublja. A da sada zemlju ne bi ponovo sramno isprljali, to je oprana i posvećena krvlju večne ljubavi. I ako se zmija negde reši svoje pogani ratovima, ili parnicama, ili razbojništvom, ili nečistotom, bludom, bezbožništvom i preljubom, prirodno i duhovno, tada odmah deluje spasavajući potop raspete ljubavi probuđenjem ljudi i videlaca Božjih, koji onda ponovo istrebljuju pogan zmije sa zemlje, nakon što su ga potražili i bacili u ostave velikana sveta. Tada svetsko srce uživa takvim blagom, a Moja deca kratko vreme moraju trpeti nevolju, pošto zemlja za to kratko vreme postaje neplodna. A ako tada uteknu pod Moj krst i čuju Moj glas da govori o novom životu ustima ili perom Mojih videlaca, i ako vredno zalivaju ispošćeno tle vodom iz bunara Jakovljevog, onda zemlja odmah ponovo postaje blagoslovena i rađa plodove najlepše vrste – i ovi plodovi su tada ponovo udeo uz veliko delo spasenja dokončanog na krstu.

Najzad, moram vama, naime roditeljima, dodati još ovaj Moj božanski, očev savet da vaše sinove nipošto ne ženite pre no što se barem napola ponovo rode, makar bili u potpunom stanju svetovnog izdržavanja, bilo u službi, bilo imanjem, da njihove žene preko njih budu posvećene da rode blagoslovene plodove, koji će uskoro sami lako postati blagoslovom neba svemu velikom pokoljenju, čime ćete osnovati veliko carstvo u nebesima poput Avrahama, čemu ćete se radovati večno sve više i više divotama koje se stalno umnožavaju proisteklim iz vašeg blagoslovenog semena.

A vaše kćeri dajte Mojim sinovima koji vam dođu iz Moje ljubavi i koji su Me na svetu dobro spoznali i koje je vukla Moja ljubav i vodila Moja mudrost i koji svagda slušaju Moga glasa i koji su svoje oči uprli po Mom srcu. Tako ćete Me učiniti blagosiljajućim svekrom vaših kćeri. I kažem vam, budući da sam tako postao vašim najbližim prijateljem i srodnikom, možete valjda i sami zaključiti da svoje srodnike negda neću pustiti da propadnu; i kada kažem da će stanovati u Mojoj kući i da će svagda jesti za Mojim stolom i sigurno veoma se radovati prelepim unucima Mojih dragih sinova i svojjih kćeri blagoslovenih njima, i kada ih svojom očevom rukom odvedem u sva Moja carstva i kada tamo vide Moje velike divote, tek tada će shvatiti šta znači imati Mene za srodnika! – – –

Evo gle, ovo je potpuni odgovor. Doduše nije učen, ali mnogo više, dat vam je verno iz izvora večne ljubavi i mudrosti vašeg svetog predobrog Oca u vasceloj večnoj istini poput velike struje svetlosti, koja ishodi iz velikog sunca ujutru, i koja će vam svetleti skroz ako je tek postepeno primite sasvim u vaša još prilično neprosvetljena srca, što ćete osetiti utoliko pre ako sravnite vaše još veoma slabe odgovore te sigurno jasno uvidite koliko vam još manjka i koliko ste već duboko prodrli u sebe.

A konačno vam kažem i to da su vaši odgovori dublji od vaših srdaca, jer sam ih, odmerene vašem boljem delu, vama nesvesno stavio u vaše srce. Na Mom odgovoru naći ćete tek znak, ako tim u vašem odgovoru otkrijete dublji smisao od onog plićeg kojeg ste nameravali da umetnete. – A to će vam biti siguran znak koliko duboko sam prodro u vas, a vi plitko u Mene.

Zato dođite Meni svi vi koji ste umorni i opterećeni, jer sve vas hoću da okrepim i da vas ispunim Svojom milošću. Amin. Ja večna ljubav i mudrost. Amin, amin, amin.


Igranke i zabave[uredi]

17.07.1840

Ovo ti kažem kao Svome lenjom sluzi da ti pokažem uzrok gađenja koje te snalazi kada čuješ nešto o plesu, reduti (zabava sa maskama), zabavi, igranci, kasini (klub), a i sada veoma posebno o lošem osnivanju tkz. resurse (građanskog zatvorenog društva).

Gađenje je vrlo ispravno, pošto potiče od duha; zato što je ples, zabava i igranka otvoren grob pun pogani; klub je lešina velikih mrtvih vodozemaca; i ovakvo građansko zatvoreno društvo jeste ponor gde je Sotona u samom dnu postavio bure da ne bi primetili prosti zavodljivi smrad njegove pogani, koji tu i tamo ipak oseća neki duhovno osetljiv nos.

Ako mudrom malo treba, onda sam ti ovim malim sve rekao. Međutim, i tvoji prijatelji neka od ovog prime napomenu, pa je još potrebno, njihovog ograničenog shvatnja radi, dodati još nekoliko reči.

Naime, Sotona je video, ojađen i sav ljut, da se poneke bolje porodice nisu htele pokoriti njegovom zabavnom zavođenju, smradi radi. Zato je izumeo sredstvo – naime u beskrajno dubokom ponoru, tamo na dnu, postavio je veliko, valjano zatvoreno bure. A ponor pakla je valjano prekrio lepim, veoma glatkim daskama i nužnik je ukrasio veoma mirišljavim cvećem sveta kako niko ne bi ni slutio neko zlo.

"Jer", reče sam sebi, "ovde ću spremiti sebi dobar obed i počeću da živim od nežnog dečije mesa, a ne samo da jedem žilavo meso izmoždenih kurvi; njih neka ubuduće žvaću i vare moji anđeli. Skrivaću se iza mirišljavih, privlačno lepih cvetića, gde me neće primetiti; pa kad dečica, koja su zavisna cvećem kuljaju ovamo, zgrabiću ih, progutati, svariti i kao finu pogan spustiti u bure u ponoru; pa neka onda roditelji vide kako da ih odande ponovo izvade, ne zvao se ja Sotona, Najmoćniji! Zvezdu sa neba lakše će otkinuti no odande spasiti samo dlaku nekog deteta, bilo žensko, bilo muško."

Ovde vam je otkrivena Sotonina sopstvena reč i soptstvena namera. – Šta mislite koliko mi se dopada takva ustanova?

Pokazao sam vam očinski i božanski brižno u svoj Mojoj nepodmitivoj istini veliku opasnost. Sotona stoji razotkriven pred vama, Mojom malobrojnom decom u svoj dubini njegove pakosti. Zato primite srcu Moju ljubav i iz nje ishodivšu veliku milost vašeg svetog Oca i budite na oprezu! Jer ko vidi neprijatelja, može pobeći od njega. A teško slepima i gluvima i onima koji se ne budu obazirali Moga saveta! Pre ću Svoje anđele poslati u sve paklove da obrate zalutale i da obasjaju tamošnje tmine no što ću pogledati samo jednim smilujućim pogledom takvo bure! – Amin. – Da se dobro razumemo, to kažem Ja, Bog od večnosti. Amin.


Put do ponovorođenja[uredi]

15.08.1840 uveče

Ovde vam dajem sasvim kratka pravila ponašanja, koja tačno i dobro trebate da uzmete u obzir ako hoćete da budete sigurni pred svim zamkama sveta i ako hoćete da krenete najkraćim putem da što pre zaposednete Moju milost i iz nje dospete do potpunog ponovorođenja. A ova pravila jesu uređena sledeća:

Prvo: Svako svim svojim spoljnim bićem najtačnije mora se pridržavati bilo kog političkog zakona i mora se povinovati svakom proveravajućem pritisku, jer nigde nema neke moći do jedino u Meni i preko Mene. Sve je podređeno Meni svesno (retko) ili nesvesno (najčešće); jer dobri i tvrdi kneževi vladaju sve po prilikama života podanika, jer sve to zavisi od Mene. A ako su negde među narodom još obični svi poroci, kao što je to kod vas slučaj u naročito osuđujućem stepenu, zar bih vam onda mogao dati nekoristoljubive vladare, koji bi dopustili da među narod dospe još više kurvinske hrane ne bi li se ljudi sasvim podavili svakim razvratom? Zato teško svakom podbunjivaču, taj odmah treba biti kažnjen ne samo vremenskom nego i večnom smrću.

Jer vladari stoje suviše visoko da bi iz sebe bili što su narodu; i tu ni jedan nije nešto bez Moje pravedne volje, i dobar i blag jeste uteha, a tvrd i lakom pravedan bič u Mojoj ruci. Onaj koji mu se protivi, opire se uzalud mom biču. Međutim, onaj koji živi u Mojoj ljubavi i iz nje ishodećoj milosti, njegova leđa nikada neće krvariti pod oštrim udarcima Mog biča, nego će ojačati kao hrast pod jakim naletima olujnih vetrova. A blago čisto ponovorođenom, jer će naći veliku milinu u velikim ušćima Moje ljubavi.

Moje carstvo nije od ovoga sveta, zato dajte caru carevo, a Meni Moje – naime vaše srce u poslušnoj, čistoj poniznosti. Za sve ostalo ne brinite, jer Ja, vaš Otac, jesam među vama. Zato budite poslušni vašem knezu; uzmite voljno bez roptanja laki krst na vaša pleća i odrekavši se samih sebe pođite za Mnom svom ljubavlju i blagošću, pa ćete živeti i u Mojoj milosti oživećete šta god da pogledate u Mom imenu, amin. –

Drugo: Što se tiče spoljne vladajuće crkve, to svaki njen pripojen podanik stoji u istim odnosima prema njoj sve dok pripada njenoj spoljnoj veroispovesti u pogledu svih njenih odredbi kao podanici prema svom knezu, samo tom razlikom da bekstvo kao u državi ne treba biti kažnjivo no tolerantno. Međutim, Ja dodajem da ću srditim očima pogledati onog koji napusti svoju zemaljsku majku crkvu, i negda neće proći mnogo bolje od sumanutog samoubice; jer pošto imate telo, preko kojeg do duše dospevaju prvi utisci i hrane je, tako mora postojati i spoljna ostava, to jest spoljna crkva, da bi se preko nje probilo i obradilo vaše rđavo telo poput deteta u majčinoj utrobi. No, ako neko pre vremena napusti majčinu utrobu, recite, šta će biti s njim? – Poslušnost i poniznost jesu hrana duše za ponovorođenje duha. A ako vas Rimska tome uči, i to veoma izvrsno, šta vas onda tera od majke vere vašeg tela?

Zato neka svako ostane veran svojoj crkvi, i da Mi bude bladosloven katolik 99 puta ako odgovara poslušno svojoj crkvi, a svaki drugi samo jednom, pošto samoljubivo isteruje pravdu, gde ne viri poniznost i užasno malo ljubavi. Zaista vam kažem, neće lako neko dospeti do Moje žive reči u nekoj sekti, do jedino u Rimskoj crkvi, gde se po Mojoj volji bezobzirno propoveda poslušnost i krajna poniznost. A što se tiče obreda u njoj, neka se niko ne sablažnjava tim, jer za živog je sve živo, za čistog sve čisto, poslušnome je sve pravo i poniznome sve posvećeno. Samo se krmača valja u blatu i traži vazduh života rijući po sopstvenoj pogani. Tako će mrtav naći sve mrtvo i isprljano, dok čist gleda sasvim drugim očima.

A zar onaj koji uobražava da stoji u Mojoj svetlosti može suditi o prilikama crkve i države? Zar misli da nemam toliko saznanja i moći da menjam prilike ako Mi nisu po volji? O, takve sudije nalaze se daleko ispod ma i nekog slabog vernika ako misle da Mi je potrebna njihova sudska potpora. – Zaista vam kažem, takvo što Mi je gadno. Jer sve se događa u pravo vreme, i jedino sam Ja sudija svih stvari i prilika, jer jedino sam Ja svet i pravedan u ljubavi, a svi vi ste lažovi i puni bluda. Zato sledite vašu crkvu u onom što traži, a vaša srca pustite da ih Ja privlačim, pa ćete vrlo brzo dospeti do života milosti i ovim do ponovorođenja duha i oživećete vašu crkvu u vašem telu, amin.

Treće: Što se tiče ceremonije (obreda), tu nema niti nečeg što bi činilo blaženim, niti nečeg baš ubijajućeg. Pošto se na svetu sve događa pod nekom ceremonijom, što se naziva proces, pa tako i crkva u njezinoj spoljašnjosti itekako može imati ceremonije. Samo neka niko u njoj ne traži nešto zaslužno što bi valjalo za večan život, jer tu ne pomaže ništa osim skrušenog, poniznog srca ispunjenog Mojom ljubavlju i milošću – što je živa crkva u vama, u kojoj i preko koje mrtva crkva tek oživljava i sasvim osmisluje se – ovako ili onako, ustavši iz smrti ili iz života ponovo potonuvši u smrt. To znači, poslušnošću u njoj možete dospeti do poniznosti i tim do milosti i preko milosti do ponovnog rođenja, ili možete sahraniti sebe u mrtvu ceremoniju poput neznabožaca te propasti u njenom taštom, bespomoćnom svetlucanju.

Jer kao što drvo raste, izbija grane, pa pupoljke, lišće, cvet i u njemu ženske i muške prašnike, što sve vremenom otpada kao bezvredno i beskorisno kako bi plod slobodno i delotvorno rastao svom snagom njegovog urednog bića – isti je slučaj kod ceremonijalne crkve. Ako bi sada neko navalio i jeo sve zajedno, propao bi ovom nezrelom hranom; nego ovde je samo zreo plod blagosloven za hranu, premda su se neretko već u cvetu češće potvrdile lekovite sile, koje su vam u nekoj bolesti itekako dobro došle. – Gle, ovi vegetativni procesi jesu poput mrtve ceremonije; ali zar ne morate kazati: reda radi jesu ipak potrebne, jer ako je drveće bez cveta, pojaviće se malo ploda. Jevrejska crkva bila je nagoveštavajuća, čisto ceremonijalna, kao lišće i cvet za živi plod reči večne ljubavi. Sada pitam: Zar nije bila valjana kada je bila šta je morala biti? Kada dobijete decu, čime ih bolje učiti da Me spoznaju i Moju volju do upravo pomoću ceremonijalnog opažanja?

Vi svi ste početkom ništa drugo do Jevreji i deca i itekako vam je potrebna crkvena ceremonija, sve dok ste deca, samo – što se samo po sebi podrazumeva – nesme ostati pri tome, nego onaj koji je prošao pripravni razred, neka stupi u viši da bi naučio čitati i pisati i konačno računati u Mojoj ljubavi i postupati po milosti Moje mudrosti. I čije je srce postalo ljubeći čisto, neka dođe u Moju školu u kojoj će tek dospeti do večnog života preko ponovorođenja. A onaj koji ne vodi računa o svom unutarnjem i vezuje se za ceremoniju, koja je po sebi mrtva, i sam će postati mrtav, budući da je bio toliko glup i mračan da traži svrhu u spoljnim čulnim sredstvima, što je najveća glupost, dašta, glupost koja se graniči krajnom ludošću. Ako neko prospe dete zajedno s kupkom, prava je budala, a onaj koji ne mareći baci dete, a zadrži kupku, već je mrtav u svojoj praznovernoj pakosti. A mudar zadržava dete sa kadom, a prosipa samo kupku – dete pošto je živi plod, a kadu kako bi još mogao kupati dete.

Dakle, ako hoćete postati prava deca Moje ljubavi i milosti, onda ne dozvolite da vas cvet sablažnjava; jer neka cvet izgleda kako god hoće, šta vas to brine? Mislite na plod, pa će vam i cvet izgledati posvećen, pošto znate da nema ostati pri lišću i cvetu. A ako neko sazri do ploda, onda ne greši ako se češće osvrne i sa poštovanjem prođe postanje svog duhovnog života. A nije Mi po volji onaj koji prezirući svoje dečije cipele uzdiže se ponosno poput supa, pa sa vrtoglavih visina ubilački posmatra skromne golubarnike, i gramžljivo motri na njihovu propast, ne bi li što osvojio.

Premišljajte da se bez Moje dozvole ništa ne događa, da se večno ni ne može dogoditi, pa će vam se trenutno sve činiti drugačijim. Doduše, svaki čovek je slobodan u svojoj volji, međutim, vođstvo naroda je Moje delo. – Ovo sam vam rekao da biste imali potpun mir u vašim srcima, bez kojeg ne biste bili vični ni za čim višim. Mir Sabata da vam je najveći blagoslov, jer istinska ljubav jeste bremenita žena, kojoj je potreban mir u njenom porođaju. – Zato vam ovo kažem da biste imali potpun mir u Meni, vašem Ocu, koji je uvek svet, svet, svet na veke vekova. Amin.

Četvrto: Daljna okolnost odnosi se na čitanje tkz. zabranjenih knjiga. Ovde vam ne kažem da ih uopšte ne čitate ako vam dospu u ruke, onoliko koliko ni ne branim da neko izgovara ime kneza laži i ako je gde nužno da opomene nekog pred njim. No, pitajte se sami, čemu vam služi sve do sada pročitano. Šta piše u knjigama koje potiču od gordog čovečijeg razuma? Kažem vam, ništa drugo do glupost i sunovrato, mahnito trabunjanje, i ne koristi ništa, nego vam je napunilo glavu svakakvom varljivom svetlošću, a srce svakakvom prljavštinom, pa vam je mnogostruko zatvorilo i pomračilo vaš duh. Ili recite, da li postupa ispravno onaj kome dovikujem: dođi Meni ako si umoran i opterećen, Ja ću te okrepiti; moli, pa će ti se dati; traži, pa ćeš naći; i kucaj, pa će ti se otvorit. Ako mu dalje dovikujem: šta god da zamoliš Oca u Moje ime, daće ti bez odlaganja, i traži pre svega Moje carstvo, sve ostalo će ti se slobodno pridodati. A šta je to, ako to znate, a ipak ne dolazite Meni da primite od Mene i naučite od Mene velike puteve Moje milosti, i da primite večan život iz Moje ruke? Osim ako Mene, poput vas, držite za čistog lažova, ili držite da sam toliko nagluv i tvrdog srca da vam ne dam Svoju živu reč, i radije dopuštate da vas svet laže i da budete gladni u njegovoj ludosti, umesto da poverenjem iz čiste ljubavi dođete Meni i ovde primite istinu sveg života i bivstva iz suštog vrela, umesto da tražite život u smrti. O, vi ludaci, dajem vam hleb života, a vi hoćete gristi o tvrdo mrtvo kamenje. Glasno vam dovikujem da Mi dođete, a vi trčite za ludim psima i ludački se ponašate kao oni. Dan i noć vam dovikujem u uši više od noćnog stražara, no vi zaprečavate vaše uho čitavim denjcima prljavih knjiga kako nipošto ne biste čuli Moga glasa, i poput bunovnih tražite život na zacrnjenim slepljenim dronjcima. Kakav izraz da obeleži takvu ludost? O, Ja kažem, večno ćete oplakivati vašu ludost što ste prezrevši zlato izabrali olovo, dok vam se nudi toliko plemenitog.

Zato čitajte malo, ali utoliko više se molite, pa ću vam doći i za jedan minut vam dati više no što mogu pružiti sve biblioteke sveta, što sam vam, nadam se, po koji put izuzetno jako dokazao.

Zato neka vas malo brine zabrana slobode knjiga; jer pred kojim sam otvorio veliku knjigu Moje večne milosti, neće žaliti za zabranjenim knjigama, pošto se Moja knjiga ne ravna za svetskom cenzurom, jer se uvek otvara u srcu vernih, kuda ne prodire pogled cenzure sveta niti se večno povlače granice. Amin.

Peto: Što se pak tiče Svetog pisma, neka ga čita onaj koji je prostog srca i ima poslušnu i pokornu dušu, i neka ga ne čita drsko ili iz radoznalosti, jer će u njemu naći smrt u slovu. Nego onaj koji ga čita, neka ga čita kao vodilju ka živoj reči i neka postupa po njemu – i neka ne mudruje i istražuje po Svetom pismu, nego neka odmah živi po njemu i neka izraste u ljubavi prema Meni. Tada će mu se u pravo vreme dati spoznanje i u njegovom srcu otkriće se nebeski smisao duha i večnog života, upravo kao što je to slučaj kod tebe, Mog sluge, koji još nikad nisi sasvim pročitao ovu svetu knjigu, a ipak si postao profesor nad profesorima u njoj po svakoj tački putem Moje milosti. A to što si ti i što razumeš, to može svako, ako ne teži taštom znanju, već jedino spoznanju Moje ljubavi i milosti koja otud ishodi pobožnom, piniznom prostotom svog srca.

Ovo se odnosi i na one mistične spise, čije čitanje vam koristi isto onoliko koliko i glup, magareći i prljav roman, koji se svagda može uporediti veoma dobro sa kaljugom, ako se drugačije ne možete osvedočiti; jer sa svim tim jedino opterećujete vaše pamćenje – usta vašeg gordog razuma. Umesto da ga učinite gladnim i žednim ljubavi i mudrosti, hranite ga jedino svakakvom prljavštinom i tim mu oduzimate apetit za hranom života. O, opet ludaci! Ja sam Sveto pismo živo i dajući život, Ja sam njegov najbolji tumač i istovremeno najdublji mistik! – Zato čitajte malo, ali postupajte po tom, pa će vam biti sve. Jer gorušičino zrno je malo, ali iz njega može izrasti veliko drvo, pod čijim granama će se gnezditi i nebeske ptice. Amin.

18.08.1840.

Šesto: Što se tiče sveštenika, kažem: Ima ih raznih, među kojima ima jako malo koji zaslužuju takvo ime. Jer ima ih koji su sveštenici radi ugleda i moći, kojima se kod sebe samih gadi Moje veliko siromaštvo i potpuna nemoć u svetovnim stvarima pošto nisam hteo da budem knez nego samo spasitelj sveta. Ima drugih koji su sveštenici radi duhovne staležne časti. Ovi posvajaju da su jedino oni crkva, te iz ljubomorne samovolje proklinju sve što je isteklo od Mene po nekom siromašnom ribaru i uče sasvim suprotno Mojoj volji, i kažu, nadimajući daleko svoj trbuh, da se ne otkrivam nikom drugom do jedino crkvi, za koju uobražavaju da su oni. Pa ovim sramnim načinom zaprečavaju mnogim hiljadama vrata prema Mojoj živoj reči.

Zaista vam kažem, ta izdajnička vrsta Mi je gadna, jer je Moj neprijatelj, pošto se sablažnjava Mojoj snishodljivoj ljubavi prema grešnicima. A Ja vam kažem: Ti od Mene neće nikad čuti neku drugu do one velike: Odstupite od Mene, prokleti, jer vas nikada nisam poznao, jer ste uvek prezirali Moju živu reč i protivili ste se uvek Svetom duhu. Na Moju pisanu reč stavili ste večno prokletstvo, da vas očekuje. Učinili ste Me lažovom, jer piše: "Onaj koji drži Moje zapovesti, taj Me ljubi; a onaj koji Me ljubi, ljubi i Onog koji Me je poslao, naime svetoga Oca, i doćićemo njemu i stanovaćemo kod njega i otkrićemo se njemu samom." Ovo sam rekao za svakog, međutim, vi proklinjete i ružite ovo Moje svagda večno istinsko obećanje i protivite se u njemu Mome Svetome duhu; zato neka vas večno pogodi Moje prokletstvo, jer ste svagda sigurno bili sotonine sluge. Zato odstupite od Mene i primite platu od onog kome ste služili u njegovoj kapeli, koju je postavio na pragu Moje svetinje.

Gle, to su tkz. sveštenici duhovne, bogohulne staležne blagorodnosti.

Opet ima drugih, koji postaju sveštenici radi njihovog trbuha, da bi se na tkz. masnom prihodištu svojski tovili. Ta vrsta nema duha i za debelu svinju i ugojenog vola pristaje na sve. Takvi sveštenici Mi se gade, jer njihov Bog jeste njihov trbuh, i groktanje njihovih debelih svinja, bleka njihovih ovaca i koza, rika njihovih utovljenih krava i volova hiljadu puta im je draža nego da čuju Moju živu reč, koja bi im sigurno očajno bila nezgodna, ako bih hteo da je čuju. Međutim, oni u ovom odnosu koji jedino oživljava zaista ni nemaju šta obaviti, pošto nikad nemam običaj da Svoju reč kao bisere bacam svinjama. I za lošu službu, koju Mi čine, itekako su bili dobro plaćeni, pošto sam im za skoro ništa u izobilju dao ono za čim im je srce toliko žudelo sveg zemaljskog života.

Pošto su toliko bili zadovoljni malim, onda neka nakon takvog trbušnog naprezanja posle zemaljskog života legnu u večan odmor smrti i neka tamo čekaju sve dok zadnje Sunce utinja na vaskrenje svog mesnatog tela i svog trbuha.

Opet ima drugih koji su sveštenici radi novca. Ovi dodeljuju oproštajnice za novac i prodaju nebo po jutrima, hvatovima, stopama i palčevima; ali sa paklom i tkz. čistilištem mnogo su darežljiviji no sa nebom. Kada im se izprazne blagajne, onda širom drže otvorenim pakao i čistilište, i ko ne kupi oproštajnicu ili neće da plati mnoge mise, tog bez milosti bacaju unutra da bi se opet imalo što otkupljivati, naime priličan broj zvečećih duša – i to iz pakla lisice, a iz čistilišta konje belce.

Gle, takvi razvaljuju usta sa svojih propovedaonica i kao ludi mlataraju rukama da bi neku zadnju paru poplašili u njenom pokoju u džepu nekog prosjaka i da bi ga ulovili u svoje proklete klopke. Takvi revnosni pomogači Moje reči negda će primiti veoma veliku platu; njihovo nebo će im biti zlatno srce, srebrna duša i bakarno telo, i koliko ima života u ovim mrtvim kovinama, toliko neka i imaju večno.

Opet ima drugih koji su isposnički licemeri i pritvorice da na sebe skrenu pažnju nekog pastira i da dobiju njegovu naklonost i da vide sebe što pre kao vlasnici neke značajne prebende. Skoro da izvrću sebi oči samom predanošću i poniznošću. Svoje telo gotovo da uvek savijaju do zemlje. Izuzetno polako vrše svoju službu i skoro uvek pokreću svoje usne kao da se mole. Govore jedva čujno uvek umirućim glasom. Kada izgovaraju Moje ime, skoro da se ubiju. Poste i pred ljudima najpreciznije drže spoljno radi spoljnog, no za sebe smeju se svemu, i srce im je tvrdo kao kamen, tako da samom predanošću ni ne primećuju sirotu braću, koji moleći prođu tik uz njih. I kako su činili kao kaplani i htedoše ubrzo postati župnici, tako čine kao parosi da bi postali prote; pa kada postanu takvima, onda imaju na oku sjajno mesto gospodara katedrale i tako sve redom do dostojansva biskupa; a i tamo im još lebdi kardinalski šešir pred očima, ako ne i sama tijara. – A što se u istini tiče Mene, o tome nikad nisu vodili računa. O Mojoj živoj reči nikad ništa nisu hteli znati i prebacili su Me – kao život sveg života – radije celog u mrtvu ceremoniju i naprosto su se gnušali od Svetog pisma.

Gle, takvih pritvorica ima posebno sada veoma mnogo u rimskoj crkvi. Oni su, doduše, sveštenici koji baš ne sablažnjavaju narod, ali rađaju krajnje malo dobrih plodova, budući da je njihova reč poput ploda bez životnog jezgra i propada i trune u zemlji, koja je: srcâ naroda. Takvima češće dopuštam da postignu svoju nameru, premda nikada ne uskraćujem unutarnje opomene, koje im neprestano dovikuju: Prihvati svoj krst na svoja pleća i pođi za Mnom, te ćeš živeti i zaista oživeti mrtva srca svog stada koje ti je povereno! Međutim, umesto da saslušaju te čine, radije kupuju, u najboljem slučaju, raspeće i kače ili zakivaju ga negde, i žmirkaju katkad, ako ih ko vidi, svojim licemerno bogomljačkim očima; no, da je do njih samih, raspeće bi moglo dugo počivati. Pa tim lakim načinom ne opterećuju svoja nežna pleća. Takođe šalju čak žarke molitvice, delom pismeno među narod, a obilno snogu i kod sebe samih za skorašnji odaziv čestitog, zasluženo višeg iz čiste ljubavi prema bližnjem preko nekog sveca prema Meni. O gle, i ova vrsta Mi je gadna. Ti će se negda veoma čuditi kada budu videli kakav čudovištan oblik poprima njihov život s one strane.

Opet ima drugih koji su pohotljiviji od pasa i jaraca i bludniče na svaki mogući način i zakopavaju svoju decu često živu u zemlju kako kod nekog čestitog biskupa ne bi izgledali u odvratnom svetlu, kao i pred mnogo boljim narodom, koji ga je dobio kao rukovodeće pravo čudovište. – Ja kažem, ovi će negda doći da stoje veoma levo; zaista njima će se negda hraniti goreća odeća kurvi.

I takvih sličnih ima čitava gomila, koji se svi zovu sveštenici. Međutim nikada ih nisam spoznao takvima, a pogotovo u manastirima, gde često međusobno žive u samoj bratskoj ljubavi prema bližnjem kao divlji psi i mačke i svako drugom često zavidi svaki zalogaj.

Međutim, ima i drugih sveštenika, koji zaslužuju ovo ime puno blagoslova. Ti su ljubazni i srdačni prema svakome. Što imaju, daruju siromašnima. Nikog ne osuđuju, nego brižljivo traže da spasu izgubljeno. Teše ožalošćene, primaju pod svoj krov strance i ustupaju im mekan ležaj, a sebi iz čiste ljubavi stavljaju kamen pod svoju svetu glavu. Ne naplaćuju žrtvu, nego kažu onom koji bi je platio: Brate, žrtva je sveta i neprocenjivo dragocena, jer ponovo živo predstavlja veliko delo spasenja u veri i u ljubavi. Zato nije naplativa i izvršiva za dobrobit pojedinca, nego kao što moću velikog spasenja svi mogu i trebaju da budu ponovorođeni prema večnom životu, isto tako deluje i sila žrtve, koju je ustanovio u tu svrhu sam Hristos. Zato žrtvuj svoj dar najpre kao pomoć nekom sirotom bratu, pa ako ti što preostane, donesi iskreno i stavi na oltar Gospodnji i moli se za svoje neprijatelje. Tada će veliki Gospodar rado pogledati tvoju žrtvu u presvetoj žrtvi iz Mojih ruku i daće ti što ti je potrebno.

Gle, to Mi je pravi sveštenik, čija Mi je žrtva beskrajno prijatna. Zaista vam kažem, idite tamo i slušajte njegovu propoved, jer ni jedna reč nije njegova, nego živo Moja. A taj će uskoro saznati, kolika će biti plata koja ga čeka. – Zaista kažem: Stanovaće večno kod Mene, svog svetog Oca. – Više vam ne trebam kazati; a po njihovim delima ćete ih lako prepoznati, kao i drvo po svojim plodovima. –

Gle, ovde sam vam pokazao svu bolest rimskog sveštenstva, kao što su po sebi. No, Ja kažem da se sve to vas tiče malo i – svako neka čisti pred sopstvenim vratima, a nikad pred vratima svog bližnjeg, a pogotovo ne pred vratima sveštenika; nego budite svagda voljni i poslušni i ne dopuštajte da vas sablažnjava loše i da vas zavodi svojim primerom, nego pridržavajte se kao deca učenja koje u katoličkom duhu mora biti pravo, makar pomešao se i korov, ipak će se istrebiti u svoje vreme. I ne sudite o putevima takvog sveštenika, jer Ja, istinski sudija, ionako takvim već sedim za vratom, i pre no što se nada, biće mu slomljen. Samo ne dopuštajte nikom da vas koristi kao došaptača, jer proklet neka je dostavljač i brbljivac, jer je podoban zlom sejaču, koji meša korov među pšenicu. Rđav sveštenik će negda odgovarati za sebe i za vas, a vi ćete odgovarati prema vašoj poslušnosti i istinskoj poniznoj ljubavi prema bližnjem samo za vas same.

Zato ne sablažnjavajte se o crkvi zbog sveštenika, pošto među njima ipak ima dosta poštenih i vernih. A najmanje da se sablažnjavate o nekom biskupu. Budući da takav već stoji više i predstoji narodu, već možete prilično dobro zamisliti da ne stoji sasvim sam, nego da svaki njegov korak, reči i dela brojim veoma tačno; i preko njega se spoljnje stanje prilika ipak treba održavati svagda u dobrom poretku.

Međutim, što se tiče vašeg unutarnjeg, ionako znate da tu uvek jedino stoji samo do vas samih, a potom do Moje milosti, koju vam ne može pružiti ni nebeski anđeo, ni neki biskup, ni bilo ko, nego najpre vi vama samima istinskom ljubavlju prema Meni i bližnjem i tačnim držanjem zapovesti – ili kao grešnici ozbiljnim pokajanjem. Jer iz svega što činite da isijava Moja ljubav prema bližnjem. Dakle, malo se brinite i uopšte ne mislite o nekom lošem svešteniku, i držite bratsko zajedništvo u svemu dobrom među vama, pa ću doći do vas i oživeti vas sasvim. Ljubite one koji vas mrze i progone, i blagosiljajte molitvom one koji vas psuju i osuđuju, te ćete početi da opažate veliko dejstvo Moje svetlosti u vašim mračnim srcima. Amin.

Sedmo: Što se, najzad, tiče još tkz. tajne ispovesti i sedam svetih tajni, kažem vam, i štaviše molim vas, ne sablažnjavajte se tim, upotrebljavajte sve pravo i sa pravom živom namerom, te ćete živeti. Jer onom koji isteruje pravdu nije ništa pravo, a pravednom je sve pravedno i sveto. Štaviše i ptičije gnezdo izmamiće hvalu njegovom srcu, premda je samo mrtvo gnezdo ptice. Utoliko više možete zamisliti da stvari koje su uređene radi vašeg posvećenja, nisu kule od vazduha, – nego uvek zavisi od vas, kako ih upotrebljavate.

Onaj koji ispoveda svoje grehe svešteniku, ovim svoje grehe priznaje javno pred svetom, i negda će mu se takva ispovest otpustiti, ukoliko više ne greši. Međutim, koji greši i posle ispovesti, taj je ispovest učinio štedionicom greha, koja će mu negda doneti visoke kamate za pakao. – Zato, koji se ispoveda i iskreno se kaje i odmah više ne greši, taj čini veoma ispravno. Međutim, koji sve to drži bez ikakve vrednosti, taj će se negda veoma prevatiti, jer će naći provaliju preko koje će teško ikada preskočiti.

A ako vi kažete: Da nam je kao za vrema apostola, onda bismo sigurno bili sasvim drugi ljudi, pošto bismo mogli sopstvenim rukama (poput Jude!) zahvatati u zdelu. – Međutim, Ja kažem da su oni na sav glas zahtevali uređeno bogosluženje i očigledno popravilište poput izraelskog naroda kralja dok su često kao vukovi i medvedi kod svojih tajnih večeri dolazili da se počerupaju.

Ako sam vam sada dao pravilo, red i sistem, ta šta je sada to da vam ne odgovara? – Upotrebljavajte pravo i poštujte onako kako imate i ne priželjkujte drugačije. Jer kao što je već rečeno, malo je do spoljašnjosti, nego sve do vas kako koristite. Koliko god da može biti dobro i istinito, toliko može biti i loše i krivo, ako hoćete tako da koristite ili nećete. A ako pod suncem rastu lekovite i otrovne trave, onda premišljajte: Nije do sunca, ovako ili onako, nego svagda do unutarnje dobre ili rđave prirode biljke, bilo blagoslov, bilo otrov. – Zato je uvek do vas da li dobro – ili loše – Amin. Ja vaš dragi Otac. Amin, amin, amin.

Najkraći put do ponovorođenja[uredi]

A ovo je najkraći put do ponovorođenja:

Jeste da je sa pravednim čovekom u ovom pogledu kao sa drvom, čiji plod takođe ne sazreva odjednom, nego malo-pomalo. Međutim, ako je proleće bilo mlako i vedro, a leto dugo i toplo sa po kojom sitnom kišom naizmenično, onda kažete: "Ove godine će plodovi ranije sazreti." Eto, isto tako je i sa vama ako ste mladost proveli vedro sa Mnom blago me ljubeći, onda će i leto biti oživljujuće toplo, naizmenično sa kišom milosti s neba, i možete biti sigurni da večna zlatna jesen nije daleko, kada sazrevaju večni, besmrtni plodovi. Jer ukoliko ko hoće da ga ponovo rodim, onda mora da spozna svoje grehe i na sopstveno poniženje mora javno da ih prizna, to jest, ozbiljno ispovešću spolja, i unutra Meni, i mora da Me moli za oproštenje kao što je pokazano u Mojoj molitvi, i mora poput Petar da oseti istinsko pokajanje i žalost i strah i mora da plače za neizmernim gubitkom Moje milosti, i mora najozbiljnije da odluči da večno nikada više ne greši. Onda mora čvrsto da odluči da sasvim prekine sa svetom i da se potpuno preda Meni, i svojom ljubavlju mora veoma da žudi za Mnom, i ovako veoma žudeći mora svakodnevno da se povuče od sveta i svakog svetovnog posla i barem 7 četvrt sata pri zatvorenim vratima i prozorima, nikako moleći se ni čitajući što, mora to vreme da provede u potpunom miru jedino u svom unutarnjem zanimajući se sa Mnom. I uvek kad god se ko dao u ovaj mir, treba u svom srcu da uputi Meni mali podsticajni govor najčvršćom ozbiljnošću govoreći:

Gospode! – Evo me! Pustio sam Te, o ljubazni, sveti Oče, da me dugo čekaš, pošto si mi još od mog detinjstva neprestano dovikivao: "Dođi Meni, Ja ću te okrepiti!" Sada, o Oče, došlo je vreme da mi se otvorilo uho i moja inače kruta volja se sasvim predala u Tvoju sva ponizna i poslušna pred Tobom kao i po Tvojoj volji prema svoj mojoj boljoj braći. Zato, moj ljubljeni Isuse, dođi mi i okrepi moju bolesnu dušu melemom Tvoje beskrajne ljubavi. Daj mi da u Tvom gorkom stradanju i smrću nađem svoju veliku krivdu. Daj mi da vidim svetih pet ožiljaka i da u njima prepoznam moj veliki zločin. O Isuse, koji si nadvladao smrt i pakao, dođi mi i uči me da tek pravilno razumem Tvoju volju, uči me da spoznam moju potpunu ništavnost, a Tvoje Sve. O moj preslatki i preljubljeni Isuse, Gospodaru svih vojski, dođi meni ubogom, dođi meni slabom, dođi meni slepom, dođi meni gluvom, dođi meni gubavom, dođi meni ulogom, dođi meni hromom, dođi meni iskrivljenom, dođi meni zaposednutom, jeste, o moj, moj, moj najdraži Isuse! dođi, dođi dođi meni mrtvom, i daj mi samo da taknem Tvoju svetu haljinu te ću da živim. Gospode, nipošto ne oklevaj, jer Te beskrajno trebam; više ne mogu da postojim bez Tebe, pošto si mi Ti postao sve, i sve ostalo mi je iz ljubavi prema Tebi postalo ništavno. Bez Tebe više ne mogu da živim; zato, o moj najdraži Isuse, dođi brzo meni. – No, kao svagda, tako i ovaj put neka bude Tvoja sveta volja. Amin.

Potom idite na počinak i rastite u čežnji i ljubavi prema Meni. Ako to vežbate samo malo, kažem vam: ubrzo ćete videti kako seva i čućete kako grmi, ali se ne plašite i ne budite strašljivi, jer najpre dolazim svakome kao sudija olujom, munjom i gromom, pa potom tek blagim svetim povetarcem kao Otac.

Ko u pravom smislu reči hoće da izvrši tkz. generalnu ispovest, taj ima mnogo da preduzme, jer je za to potrebno više poniznosti i samoodricanja. To znači – da se dobro razumemo – mora da bude potpuna namera da više ne greši i tajnu večeru mora da uzima živom verom iz čiste ljubavi prema meni; tek onda će se osetiti u vama u trenu divno dejstvo te ljubavi, koje će se brzo ispoljiti u prevelikoj, neshvatljivoj radosti i nebeskoj milini.

Gle, to je najkraći i najdelotvorniji put prema čistom ponovorođenju u kojem se jedino stiče večni život. Svaki drugi put traje duže i nesigurniji je pošto postoje mnogo lopovskih puteva, gde za žbunjem vrebaju podmukli lopovi, razbojnici i ubice. Ko tu nije valjano oklopljen i unakrst naoružan, mučno će dospeti do odredišta. – Razmislite dobro ko je Taj koji vam ovo kaže.

Zato velim, umesto resurse (zatvorenog društva) i razonode i vrlo prljavih društava najzad možete izabrati Moj mir i Sabat-resurs i možete razgovarati sa Mnom besplatno bez ulaznine, a onu drugu ulazninu možete upotrebiti za nešto bolje.

Šta mislite, šta bi bilo bolje i Meni utoliko prijatnije? Jer gle, kao što sam negda rekao apostolima da niko ne može služiti dvojici Gospodara, – zato razmislite ko vas u ovom opominje. Amin. – Ja vaš sveti Otac od večnosti sam sam. Amin, amin, amin.


I ja sluga kažem haliluja, čast i slava i veličanstvo Bogu u visini, Ocu, Sinu i Svetom duhu. Amin.


Prema crkvi[uredi]

20.08.1840

Vrlo mali prilog onima koji misle da u spisu "Put do ponovorođenja" ne čuju Moj glas, nego Sotonin, ili barem onaj spis smatraju taštom petljarijom Mog pisara. Za njih su ovi redovi.

Sumnjaju u verodostojnost Moje milosti. Međutim, da i ja umem da sumnjam, mogao bih i Ja veoma sumnjati u njihovu ljubav. Jer oni, istina, veruju razumom, ali daleko je još od njih verno srce.

Umesto da srce urazume i uosetljive osećanjem, pune samo sve više i više razum. Ovaj im je od samog čitanja nabubreo kao prepunjena lopta. Ova lopta visi vrpcom volje o srcu. Srce, pak, htelo bi se raširiti i nasrkati Moje milostive ljubavi, pogotovo kada malo zastrto dajem ovako nešto prilično ponižavajuće, tako da više ne može prodreti kroz tanane prolaze lopte njihovog vazdušastog razuma, te usled toga pada na srce i traži ulaz.

Međutim, razumski balon napunjen vazdušnim plinovima tada vuče o vrpci volje usled njegove naročite lakoće poput balona toliko jako da se utoci u duhovne odaje srca čvrsto stežu, te darovi ni tu ne mogu prodreti. A šta iz ovog sledi? Ništa drugo do sumnja, zato što živi dar između dva kraja vrpce volje gotovo klizeći nagore i nadole ne nalazi ulaz ni u jedno ni u drugo. Onda moram Ja prići i provetriti malo razum da se ponovo spusti i da se vrpca olabavi, te da stegnuto srce opet dobije vazduha.

A stanje shodno poretku trebalo bi biti sledeće: Srce se poniznim silaženjem razuma sve više i više širi i prima istog u sebe. Tada se sam razum ljubavlju greje i širi u srcu. Ovim i ljubav dobija sve veći napon, konačno se upali u svojoj blaženoj toploti, i svetlost njenog blagog plamena prosvetljava umilno, blago i svetlo razum. Tada zasijaju nebeska blaga u razumu i toplotom svetlosti postaju veća i veća i sve rastavljenija i raščlanjenija (kao pod mikroskopom) – iz čega dolazi divno srčano razumevanje ljubavi i istinske žive vere, i gorušičino zrno preobražava se u drvo i poziva nebeske ptice i konačno Mene samog.

Ovo rečeno neka služi za tvoje smirenje pri daljnim sličnim prebacivanjima, kao da si ti sluga dvaju Gospodara, ili kao da se hoću služiti i oruđjem Sotone za Moju milost. A ovo malo sledeće neka služi za provetravanje razuma kod sumnjičavih.

Da li je za pohvalu ako deca napuštaju svoju bolesnu mater i paćenici priželjkuju smrt zbog njenih mnogih bolesti? – Ja kažem, Rimska crkva jeste bludnica; no, ta vi ste u njoj rođeni i sisali ste prvo majčino mleko iz njenih grudi. Učila vas je najpre da nazivate Moje ime, hranila vas kao nežna majka i branila vam samo da ždrpkate hranu koja bi vam pokvarila stomak. Tako je probudila u vama apetit prema jačoj hrani duše i duha, koju vam Svojom voljom nikada nisam uskraćivao, pa ste se po želji srca mogli naslađivati; i još dan-danas uživate kao retko ko – u njenom krilu!

Pa otkud sada da sa Jakovom i Jovanom vičete: "Gospode, daj da padaju munje i sumpor na njenu bolesnu glavu."? – Slušajte, ovde viri samo malo istinske ljubavi. Da ne mislite da je uništenje put do popravke? Tu se grdno varate. Tako su mislili i svi začetnici sekti. Međutim, takođe su se veoma prevarili i posledica je bila: Razdor braće, rat, ubistvo i užas svake vrste. – Da li je takva popravka bila blagoslovena? Ili može li neka sekta kazati: "Moje učenje nije zapečaćeno krvlju braće"?

Gle, Rimljanka jeste žena preljubnica koju je trebalo kamenovati. A Ja kažem i ovde: Onaj koji je bez greha, neka baci prvi kamen na nju. – Takođe je i hananejska žena i ima veliku veru i puno ljubavi. – Takođe je i žena koja je dvanaest godina patila od tečenja krvi i koja Mi je iz Moje haljine ukrala iscelenje i ozdravila, zbog njene velike vere i ljubavi. – Takođe je i poput velike bludnice i potonje pokajnice Magdalene koja je pomazala Moje noge. – Pod svim tim prilikama može se pojaviti Rimska crkva.

Naprotiv, drugi se učenici grdno ljute kada čuju o Mom "telu i krvi". Veruju šta hoće, održavaju se mrvicama koje padaju sa stolova njihovih Gospodara (što je Moja rasparčana Reč) i u svom osionom zanosu hoće dokazati da Mene ni nema; a ako ipak nešto ostane od Mene, ima da Me ima tek ako su bili toliko snishodljivi da Me prime u svoju ideju. Zaista, kažem: Ako neka sekta potpuno posedujući Moju Reč ne dospeva do nikakve bolje predstave o Meni do jedino takve koja ide na Moje potpuno uništenje, onda su mi draži i Turci njihovom poštenom i strogom slepoćom, budući da Me još ipak drže za nešto više no njihovog idola Muhameda; i neizmerno su Mi draži Rimljani, gde Mi kao Bogu i Gospodu ipak još uvek prinose barem spoljnu, vidljivu žrtvu, koja je za mnoge živ spomenik Mog izbavljenja.

Gle, tako to stoji sa Rimom! – Ne sviđa Mi se Vatikan ni crkva sv. Petra, i na njihovom mestu bilo bi Mi mnogo draže sirotište. Rim je grad koji je bludničio sa kraljevima sveta. On je bludnica i čini kao bludnica. Ova bludnica ulepšava njeno grdno lice i odeva lepom odećom svoje napola istrulelo telo ne bi li još izgledala kao devica. Gle, sve to i hiljadu što drugo itekako Mi je poznato. Međutim, zar ne kažete sami: Neka kurva često vaspitava svoju decu bolje no gorda mati koja misli da je popila svu Moju mudrost? Tako i ja kažem: Ova bludnica je odgojila već mnogo dobre dece i time je pomazala Moje noge. Zato ću joj pomoći i pogledaću je ne bi li se pokajala, jer mnogo je grešila, ali i mnogo ljubila.

A vama kažem da ste u njoj rođeni i kršteni, zato ne trebate da joj želite uništenje, već spasenje. Dajem vam melem i lečim u vama nasledno zlo. Ako sada živite po datim pravilima, onda će vas crkva ceniti. I ako na vama primeti čudesa, onda će i sama iskati melem i u potaji lečiće mnoge svoje rane. A ako se hoćete odmetnuti, malo će blagoslova dospeti do vaše braće.

Živite, kao što sam vam pokazao, i nikada vas neće snaći neki pretres Mene radi. Jer zaštitiću vas i Moje delo će nesmetano izići na videlo dana kao veliki magnet koji će sve privući sebi. No, ne morate ga oslabiti vašom neposlušnošću i takvim sumnjičenjem.

Ako kažete: Kako to da je u ovom devedeset i devetostruki blagoslov? – Onda Ja kažem: Na nebu će se anđeli radovati nad pokajanim grešnikom devedeset i devet puta više no nad isto toliko pravednih koji misle da su opravdani Mojom punom Rečju. – Jer ovo zaista kažem: Luter, Kalvin, Melanhton i mnogi drugi ne pretežu jednog Jovana od Krsta, ni Jovana od Boga, ni Franju, ni Tomu Kempijskog, ni Taulera, ni Tereziju ni još mnoge hiljade drugih.

Ovde su najznamenitiji protestanti još što-šta mogli naučiti. I sam Svedenborg saznao je u Rimu ponešto što mu je tek veoma znatno pomoglo da otvori vrata do unutarnjeg života, jer bio je neko koji je iz svega znao izvući suštinu i zaista je od tog imao koristi.

Gle, zato mudar ide u staru ostavu za starudije i često nalazi velika blaga pokrivena prašinom ceremonije. Prašinu briše i čisto zlato stavlja u svoju riznicu. Isto tako činite i vi. – Jer je napisano: "Pustite malene da dođu Meni i ne branite im, jer takvih je carstvo nebesko"! I ko ne postane poput njih neće odmah doći u Moje carstvo sve dok ne postane poput njih koji ne mudruju, već u prostoti roditeljima veruju na reč i po tome čine; i čak kada Mojom milošću prerastu roditelje, još uvek poštuju njihovu reč, iako im više nije potrebna.

Noje je pogrešio što se opio, ali je prokleo sina zato što se smejao. A dvojicu koji su mu ljubeći pokrili golotinju, blagoslovio je. Isto tako činite i vi, ako hoćete biti blagosloveni devedeset i devet puta. – To kažem Ja, večna ljubav i mudrost. Amin, amin, amin.


Preljuba i blud (i pomodarstvo i industrija)[uredi]

10.06.1847

Reče im: Vama je Mojsej dopustio po okorelosti srca vašega da otpuštate žene svoje; a iz početka nije bilo tako. A ja vam kažem: Ko otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, i oženi se drugom, čini preljubu. – Rekoše mu učenici njegovi: Ako je tako čoveku sa ženom, nije dobro ženiti se. – A on im reče: Ne shvataju svi ovu reč, nego oni kojima je dano. Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine, a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili, a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili Carstva nebeskoga radi. Ko može shvatiti, neka shvati (Mt 19:8-12)

Kod ovog mesta u Jevanđelju poglavito se ističe preljuba i sve što se može smatrati preljubom, ukoliko su zakoni braka prethodno određeni i dovoljno obznanjeni; jer bez određenja i obznanjenja bračnih zakona preljuba naravno prestaje važiti kao čist greh.

Onaj koji je potpuno nesposoban za brak iz jednog ili drugog razloga koji je naveden kod Mateja, glava 19, stih 12, taj ni ne može počiniti preljubu budući da je sasvim neplodan. A onaj koji je sasvim plodan, bilo neženja, bilo oženjen, može postati preljubnikom ako obljubi ženu koja je udata, bilo da živi sa čovekom, bilo da je od njega razvedena razvedenicom.

Isti slučaj je sa neudatom ili udatom ženom ako ima odnos sa oženjenim čovekom, koji već ima ženu – izuzev ako je žena sasvim nerotkinja. U tom slučaju čovek može obljubiti jednu ili više devojaka uz pristanak zakonite žene da iz njih rodi decu. Međutim, bez pristanka zakonite žene takođe čini preljubu kao i svaka devojka koja se podaje čoveku protiv volje zakonite žene.

A žena uvek čini preljubu ako sa nekim drugim ima odnos – izuzev u slučaju da čovek ima dokazane nedostatke koji su navedeni u Jevanđelju i da žena pre braka za to nije znala, ili ako se čovek, kao već oženjen, bez znanja žene sam uškopio ili se dao uškopiti. A ako je to neko učinio silom čoveku, bilo kakvim rđavim povodom, onda žena postaje preljubnicom ako bez znanja, volje i želje unesrećenog čoveka dopušta da je neko obljubi. A ako to čovek hoće, onda žena ni ne čini preljubu ako legne sa neoženjenim ili čistim udovcem; a ako legne sa oženjenim, učinila bi preljubu sa onim sa kim je legla.

A ako bi žena samo radi razvrata legla bilo s kim, onda pored preljube čini i greh bluda i potpune nečistote, čime na sebe natovaruje trostruku kaznu i bila bi po Mojsiju kažnjena ognjem.

A ako samac čini nečistotu sa samicom i oboje izbegavaju rađanje, onda oboje čine zločin čedomorstva i biće po tome kažnjeni. A ako oboje hoće da rode potomka, onda je neženja dužan da izdržava dete za tri četvrtine uz obavezu da devojku što pre oženi ili da se barem postara da devojka mesto njega dobije muža – a on neka se ne ženi sve dok se devojka ne uda; a ako ostavi devojku i ženi se drugom, biće kao preljubnik kažnjen u paklu.

A ako neoženjen ili udovac obeća devojci ljubav uz časnu reč i devojka prihvati, a ipak oženi drugu, onda takođe čini preljubu – osim u slučaju da ga devojka napusti; tada na nju pada krivica preljube ako mu je obećala svoju ljubav.

A oni koji žive u tkz. slobodnom celibatu i nisu uškopljeni, a ipak obljubljuju žene i devojke, ti su svagda najgori preljubnici, pošto svagda krše svoj slobodan zavet. Jer svako kršenje zaveta jeste preljuba, izuzev ako je zavet učinjen prisilom ili u napitom stanju, i takav zavet niko nije dužan držati, osim ako ga je naknadno potvrdio ili ako svetovni zakoni to traže radi opšteg dobra.

A ako negde uškopljeni hoće bludničiti, neka budu kažnjeni prutevima, pošto dobro treba da vide da u njima više nema sile rađanja.

"No", kazaće neko, "ovde za zdrav razum nigde ne viri neki održiv razlog zašto čovečanstvo baš po toj stavci treba biti toliko ograničeno protiv svih zahteva prirode. Za mokrenje i stolicu nema zakona, premda su i to gadne radnje koje traži priroda. A baš za ovaj čin koji traži ista priroda postoje pravila i zakoni da možeš da poludiš."

Ja na to kažem: Upravo po toj stavci stalo je do toga što Jevanđelje napominje rečima: Ko može shvatiti, neka shvati.

Zar čovek nije vrhunac vaskolike tvorevine? – A ako je to neporecivo, zar njegovo rađanje može biti ravnodušan čin?

Rađanje životinja jeste prisilno i ne može se vršiti drugačije do po prestrogom poretku. A rađanje čoveka jeste slobodno, njim se već prvo slobodno seme treba položiti u začetak, iz kojeg opet treba proizići slobodan čovek. A zar se može doseći ova sveta svrha ako bi se sa ovim prvim i najvažnijim činom, kod kojeg se radi o Najvišem, dozvolilo da se njim šora. Mokrenjem i stolicom se ništa ne rađa; ali kod čina rađanja radi se o postanju vrhunca celokupne tvorevine.

Radi se o čudu nad čudima; radi se o slobodnom čoveku, koji je pozvan da večno živi kao Bog sa Bogom i da vrši Božja dela.

Takav čin, takav velik čin da se ne vrši nikakvim pravilom, nikakvim redom? – O, kratkovidi čovečiji razume, koji sebe sloviš zdravim, a uzduž i popreko si pun kvrga i čireva.

Pa upravo je brak prvi poredak u kojem se čovečanstvo mora roditi kako bi se uopšte osposobilo da uđe u viši poredak. Brak je slobodno sjedinjenje dvaju srca, dveju duša, dvaju duhova, iz kojeg negda treba proizići veliko sjedinjenje u Meni i sa Mnom samim kao krajnja svrha sveg postanja.

A zar se to ikada može doseći ako se ne položi prvo seme u valjano urednom i pravom braku i njim uslovljenim urednim rađanjem?

Dakle neka shvati ko može da shvati. – Nečistotom, pohotljivošću i bludom tela, dakle preljubom svake vrste, ne može se roditi plod za Boga. – Zato je takvo što prevelik greh. Jer Ja, Gospod Bog, jesam najveći i najsavršeniji poredak i zato ne mogu pridodati da se čovek kao završetak sveg Mog stvaranja rađa poput žaba u smrdljivim lokvama.

Ovo neka shvati, ko može da shvati. Amin.

12.06.1847

Da bi se prethodni dar još temeljnije razumeo, rasvetliće se ovde još bliže okolnosti pod kojima se čine preljuba, blud, pohotljivost i prema tome prava nečistota i šta najčešće navodi na to.

Čovek, bilo muško, bilo žensko, već čini blud raznim pirovanjem i naslađivanjem i uopšte svime čime svome telu hoće priuštiti posebnu prijatnost. Takve su bezbrojne javne zabave, kod kojih se ljudi već ionako ponašaju slobodnije i bestidnije no u svom običnom stanju, kojima se upravo telu služi najviše na preveseo način. Onaj koji odlazi na takve zabave i učestvuje na njima, već čini blud zato što tim žrtvuje svom sopstvenom najopasnijem kućevnom idolu, svom telu; a istovremeno čini i preljubu Meni, istinskom vereniku, pošto tim krši zavet svoje vere. A istovremeno je i pohotljivi i nečisti; pohotljivi zato što se odao telu, a nečisti zato što se takvim činom samo rađa smrt, a ne život.

Dalje čine pravi blud svi koji umotavaju telo u modernu meku odeću. Jer ako neko kaže: živim na svetu i radi sveta moram se nositi po modi inače će me smatrati za konjinu, koji se ne obazire na običaje i pristojnost. – O ludo! Pa ko vredi više: Ja ili svet? A ako ti kažem da ću te Ja, ako se klanjaš svetu, odbiti do veka, zar će ti i onda više vredeti tvoj glupi svet nego Ja, koji ti je dao život i koji ti ga može uzeti kada hoće, doveka? – Na pristojnost sveta se obazireš, a pristojnost koju Ja, Tvoj Bog i Gospod, prvo pravo imam tražiti od Tebe, gotovo ti ne znači ništa, i ti veliš da ću ti to već progledati kroz prste. – O, takva Moja popustljivost uskoro će te strašno stajati. Večni ponor će ti pokazati koliku popustljivost sam imao sa takvim svetskim magarcima. – Eto, kaže svetski magarac drugom i svetska svinja drugoj: Pa gde si to sašio frak i pantalone? Ah, ovaj divan kroj, kao saliven! Odlično, savršeno! Pa ti si izrastao kao Adonis! Sve ti odlično stoji – i sve po zadnjoj, najnovijoj modi! Ne, i ja ću tako, jer samo sa takvim ukusom možeš se pojaviti kod lepog roda kao pobednik! –

Još više modne filozofije ima ženski rod, jer može provesti sate, dane i nedelje ničim drugim do ćaskanjem o modi, tkaninama, vrpcima i čipkama, pri tom ni jednom ne pomislivši da takvo preludo bludno brbljanje možda Meni može biti neprijatno. – A Ja kažem: O samo napred takvim preglupim modnim i odevnim bludom, takvom tkanom idolskom žrtvom za vaše smrdljivo telo, za mrtvačnicu vaše duše i vašeg duha. Baš tako ukrašenim telom najviše ćete se dopasti Sotoni, jer to mu je najbitnije da grobovi budu okrečeni i balega pozlaćena. – Ali k Meni, kome je po volji jedino ukras duha, nikad neće ući takvi ukopišćeni modni i odevni bludnici, jer ni pred kim se ne gadim više do pred tkz. modnim junacima i junakinjama.

Zaista, ukoliko biste se po pariškom tonu javno pokazivali goli, još biste itekako mogli biti spaseni. Ali budući da vašu mrtvačnicu toliko ukrašavate, propašćete u njoj doveka. – Jer sve to je pravi blud, prava preljuba, prezriva pohotljivost i nečistota na sopstvenom biću. To je duhovno samoubistvo, za čije izlečenje ni u samim nebeskim baštama ne raste travka. – Jer onaj koji zbog njegovog jakog nagona obljubi kurvu, nakon čina se obično opet osvesti i neretko se kaje za svoj grešan čin; tome se i može oprostiti budući da uviđa da je pogrešio.

A takva modna strvina, takav fićfirić nikada se ne osvešćuje, nikada se ne kaje i ono sramno, oholo, samoživo i prebludo doterivanje svoje mrtvačnice povrh toga ne samo da ne smatra grehom, nego dolično poštovanja i prilično, a pri tom se ne retko stidi siromašnog brata, sirote sestre, da – čujte! – ne retko se stidi svojih sirotih roditelja, – stidi se Mene – stidi se da mi se moli samo zato što nosi vreću moljaca ukrašenu po najnovijoj modi, stidi se da javno prizna Moje ime.

Pitam ovde da li postoji još veća vrsta bluda od modnog i odevnog bluda? – A Ja kažem uz to: Svaki grešnik ućiće pre kod Mene nego takav preglupog kicoš i modna svinja. Za te, kakvi su po svojoj pravoj pariškoj vrsti, nebo se večno neće otvoriti. Onaj koji Me ruži, pred tog mogu stati i pokazati mu da Me ružio bez razloga, te će uvideti svoju zabludu i plakaće što Mi je učinio nepravdu, – i oprostiću mu, pa će Mi postati poput Pavla.

A šta raditi s onim koji se Mene očito stidi? Zaista, za toga ne znam nikakvo sredstvo. Jer koga se stidi toga večno zaobilazi pažljivije od kuge; i upravo to je glavna priroda Sotone – naime toliko hvaljen osećaj stida. – Roditelji, utisnite vašoj deci samo puno osećaja svetskog stida i časti, pa ćete ih već najbolje uputiti za pakao, i sa tog puta kasnije više neće ni malo odstupiti. Samo učite devojčice prilično strogo i ozbiljno da svoje noge sakrivaju iz čistog stida, ali zato guzicu prilično da istrće i grudi i ruke ipak po modi više da otkriju, – samo tako! Baš tako treba da se potpuno obezbedite paklu. O vi preglupi ljudi, šta li je na telu čestitije ili sramnije? – Zar nije celo telo Moje delo? – A gde piše da sam telu dodao i nešto sramno?

Vi ste sramni modni i odevni bludnici, koji, samo zato što je moda, smatrate neke delove vašeg tela sramnim, a druge čestitim. Da je moda pokazivati golu guzicu, a lice pokrivati do očiju, činili biste to i smatrali biste zadnjicu najčestitijim delom tela. O, vi budale, preglupi magarci i prave svinje! Zar ne primećujete da se pakao preko bedne mode u vašoj odeći s vama najodvratnije sprda? – Zato odstupite konačno od ove najveće svih vaših gluposti, koja je sama dovoljna da vam zauvek zatvori nebo.

Da ljudi idu goli, bili bi mnogo ponizniji i smerniji, ali pošto ukrašavaju svoje telo ne bi li izgledalo dopadljivije, neprekidno gore za telesnom požudom i osuđuju sami sebe sve dublje u večnu smrt. – Ko će ih odande izbaviti kada se počnu stideti večnog spasitelja sve više što finije odevaju svoje telo po modi? Zaista, pre će razbojnici i ubice i goli Sodomiti gledati Moje lice no kicoši i sve pomodarke. To kaže siroti, samo nužnom odećom ogrnuti, ali svemoćni Gospod Isus. Amin, amin, amin.

Nakon modnih junaka i njihovih drugarica sasvim bludniče, preljubodejstvuju i tome slično takođe i vitezovi industrije. Ovi su u suštini još gori od modnih junaka i junakinja, jer su već bukvalno Sotonina desna ruka i kao takvi nose njegov znak na čelu i na ruci. – Ovi znaci pribavljaju im razna spoznanja i stavljaju im u ruku i novac i marljivost. Zatim grade velike veštačke radionice u kojima umesto siromašnih ljudi rade strojevi i za kratko vreme proizvode velike količine razne robe: kao što su razne moderne tkanine za odeću i druge kućevne ukrase i ogroman broj stvari za tkz. moderni, otmeni svet. U tom krojači izučavaju dan i noć ne bi li izumeli nov kroj kako bi više privukli svoje mušterije. I modistkinje čine isto i traže sve novije, upadljivije i drečavije oblike, pa mame svoje mušterije i stalno hvale svoje proizvode kao nešto izuzetno.

Ova sada sve češća i sve mnogobrojnija vrsta ljudi najčešće je bez vere, bez religije, bez savesti i bez imalo ljubavi prema bližnjem; njima čovek ne znači ništa, jedino kao kupac i obilan potrošač njihove robe, ako plaća na vreme. A ako to iz nekih razloga češće nije slučaj, odmah se zavodi nemilosrdna naplata putem javne prodaje imovine, a ako ne pokriva potraživanje, onda dužnika bacaju u zatvor. – Sasvim po Mojim rečima, gde sam rekao: "A ako pozajmljujete vaš novac, onda ga pozajmljujte siromasima, koji vam ga ne mogu vratiti, te ćete naći večno blago u Mom carstvu. – I ne brinite se šta ćete jesti i piti i čime ćete pokrivati svoje telo, za svim tim teže neznabošci. Vi pre svega jedino tražite carstvo Božje i njegovu pravdu (koja je ljubav i smilovanje), sve ostalo će vam se dodati kao slobodan dar." – To je Moja reč, to je Božja reč; to je Moja volja, to je Božja volja.

A kako se prema njoj odnosi industrijski, svetsko-sotonski blud, koji je napred naveden? – Odnosi se baš kao što se uzajamno odnose donji pakao i gornje nebo; zato za takva dela i tkz. napredak duha vremena ni nije potrebno tačnije odrediti platu u večnom, velikom, onom svetu. Jer takvi ljudi nalaze se već preduboko u paklu da bi s njima Moja svetost mogla doći u bliži dodir. A takođe su mi i suviše jadni i rđavi da bi im Moja ljubav mogla doviknuti: "Teško vama!" jer ih ne bi uplašilo i ne bi se pokajali, nego bi još više proizvodili i još više kupovali i prodavali.

Zaista, tom rodu će se uskoro najsramnije oboriti njihove tezge i šatre, a oni sami će biti isterani užarenim užima u večno ognjeno more Mog gneva. – A ja ću svakom grešniku biti milostiv i milosrdan, ali sa tim rodom postupiće se bezobzirno, zato što se kao nijedno drugo najvećom ravnodušnošću Mojoj Reči u svim vremenima prečinjenično ruga. – A i duša takvog prodavca je nešto najodvratnije što se može zamisliti, ona je presmrdljiva pijavica koja se sa hiljadu čeljusti neprestano trudi da proguta sve što god može dosegnuti i dohvatiti. Zato sam i pokazao u hramu koliko Mi je prijatan taj rod.

Štedeo sam zasigurno svakog grešnika – krivicu preljubnice zapisao sam u pesak; bludnici dopustio da Mi pomaže noge; kod carinika i javnog grešnika sam obedovao; očistio sam one koji su bili puni gube pohotljivosti; Mog izdajicu pozdravio sam kao prijatelja; ubicu na krstu primio sam u večni raj; i za sve one koji su Me razapeli, umirući na krstu, molio sam svetog Oca za oproštenje; samo vitezove industrije izgnao sam bez obzira i poštede užima iz hrama, i bogat rasipnik je morao u pakao. – Iz ovog već možete naći merilo koliko je kod Mene u milosti ovaj rod i koliko će večno biti. Amin, amin, amin. (Hi2.353 i Hi3.249)


Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom: