Na jezero bistra voda,
Tu dolaze sve djevojke,
Sve djevojke i nevjeste,
Među njima snaja naša,
Na glavi joj zlatna kruna, 5
I dva pera od pauna,
Ma se sagnu snaja naša,
Ma se sagnu na jezero,
Pade kruna u jezero.
Kad to viđe snaja naša, 10
Svatove je poupitala:
„O svatovi, kito moja,
O djeveri, braćo moja,
Može li se koji naći
Da on skoči u jezero, 15
Da izvadi krune moje,
I dva vjenca pozlaćena,
I dva pera od pauna”?
Ne moga se koji naći,
Ni od svata, ni djevera, 20
Neg’ se nađe mladi Ljubo,
Štitom vodu preštitio,
Zlatne krune izvadio,
Pa je Soki darovao:
„Na to tebi, dušo Soke”! 25
Junaci ga pripjevaše:
„Aferim tebi, brate Ljubo,
Divno li ti štit miriše,
Žutom dunjom i jabukom,
I ružicom od proleća, 30
I dušicom djevojačkom”.
Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 68-69.
