Na hrastu ćute grančice gole
Kad koji listak na zemlju pane,
Ćute — kao da ništa ne bole
Umrle nade, ne bole rane:
Tako je sudba list pokidala
S drveta moga ledenom rukom
Al duša ipak nije odala
Svoj bol ni suzom niti jaukom.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Mileta Jakšić, umro 1935, pre 89 godina.