Na te mislim...
Nema, dušo, časa kad ne mislim na te,
U pameti mojoj ti si svaki tren;
Osjećaji žarki zanosom me prate
Neprekidnom željom, k'o života sjen.
Kud god se okrenem, divna slika tvoja
Na mah mi izađe, motrim njezin kras.
Aoj! sliko mila, pusta željo moja,
Ti jedina sreća i mog žića spas!
Na te mislim, dušo, na te mislim, zlato,
U mom srcu b'jednom niče željâ roj;
Al' su želje prazne, kad im nije dato,
Da te vječno grlim i da budem tvoj.
Milo Jovović, Bar (1897), „Zeta“, broj 10., str. 426, Cetinje, 1897.