Sunce žarko, gdje si dosad bilo?
Gdje si bilo, što li si činilo?
Oli si se opod oblak krilo,
Ol' si s majkom na večeri bilo?
Ali žarko sunce odgovara: 5
"Nijesam se opod oblak krilo,
Nit sam s majkom na večeri bilo,
Neg Kovčiću više dvora b’jela;
U dvoru mu žalost prevelika:
Umrla mu vijerna ljubovca, 10
Ostala mu tri čeda nejaka;
Jedno mu se u voznici vozi,
A drugo mu uz koljeno raste,
Treća Fate sirota bez majke.
Za njom mnogo ostanulo blago: 15
Tri sanduka čohe nenošene,
A četvrti napola derane.
To se čudo i do cara čulo;
Car Kovčiću tanku knjigu piše:
"O, Kovčiću, moja slugo v’jerna, 20
Ćerca tvoja za mojega sina,
Za mojega sina starijega." -
Njemu Kovčić knjigu otpisuje:
"Sv’jetli care, dragi gospodare!
Ćerca moja luda i nejaka; 25
Ona tanka kako likovina,
A žuta je kako lukovina,
Ubila je žalost materina.
Nije ćerca moja za udaju,
A još manje za sina tvojega, 30
I za tvoga dvora gospodskoga".
Na knjigu mu, otpisuje care:
"Ništa zato, v’jerna slugo moja.
U mom će se dvoru načiniti[1],
Uz muža će zaboravit majku." 35
Baldo Glavić, str. 4381. Od Marije Peš, seljakinje s Prožure na otoku Mljetu
Izabrane narodne pjesme II, ženske, priredio Dr. Nikola Andrić, u Zagrebu, 1913, Tisak Kralj. zemaljske tiskare., str.149-150.
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Ženske pjesme (Romance i balade), knjiga peta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, str. 268-269.
