Na svijetu se naći ne mogaše,
što Ali-beg ljubu milovaše,
od mila je Zerre-kadom zvaše,
ona mu se ljepše odzivaše:
— Lepe, beže, rumen-karanfile! 5
Od mila je na krilu držaše,
na krilu mu šećer kahvu pila,
kahvu pila, s njime besjedila.
Beže ljubu šalom prikorio:
— Mila ti si, virna ljubo moja! 10
Ti bi meni još milija bila,
da bar imaš od srca evlada.
V’oma teško Alibegovici,
što joj reče beže Ali-beže.
Ona njemu odmah odvratila: 15
— A boga mi, beže Ali-beže,
sebe ženi, a mene udaji,
da vidimo ko nema evlada.
Drugo njemu biti ne mogaše,
već se navijek rastat’ milom ljubom. 20
Nju je dao svome Siliftaru,
a on uze Siliftara seku.
Ne iziđe ni godina dana,
rodi sina Siliftarovica,
a u bega ni spomena nema. 25
Još ne prođe ni druga godina,
opet rodi Siliftarovica,
ona rodi sina od naramka.
Ne svrši se ni treća godina,
rodi sina Siliftarovica, 30
a u bega ni pomena nema.
Hrani majka tri sina nejaka,
dohranila da čini veselje,
da pokaže begu Ali-begu,
da kaduna nije bila kriva. 35
Kad su đjeca za suneta bila,
sunet čini Siliftarovica,
šenluk čini za nedjelju dana.
Sve pozivlje na svoje veselje,
sve komšije, age i begove. 40
Mudro djeci kuma odabrala,
odabrala tetka Ali-bega.
Svi pozvani došli na veselje
i pred njima beže Ali-beže.
Siliftar ih dobro dočekao. 45
Svi ajani redom posjedali
u odaji Siliftarovice,
zametnuli šenluk i veselje.
Majka svoju djecu svjetovala: —
Čujete li, moji sinci dragi! 50
Pametno mi goste pozdravite,
svima redom ruke poljubite,
i svom tetku, begu Ali-begu;
njega, djeco, u skut i u ruku
i u bradu i pod njim sedžadu. 55
Svima oni ruke poljubiše,
a svog tetka, bega Ali-bega,
poljubiše u skut i u ruku,
i u bradu, i pod njim sedžadu.
Begovo se srce rastopilo, 60
rastopilo, pa se ražalilo
gledajući male sokolove.
Puče srce tetka Ali-bega
od žalosti za starim sevdahom
i za djecom gdje njegova nisu. 65
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 559-560.
