Na prozoru (Aberdar)
| Na prozoru Pisac: Milan Kujundžić Aberdar |
kao da gledam crkvu?
Nešto više!
Kao da gledam nebo?
Al’ ne plavo,
Ne ono staro, iznošeno nebo,
Što ga već svaka trzahu usta —
Kaos
Pun tajne, pun veličanstva!
Po sredi ti... ah, kako da te kažem...
Grudima bajnim polegla, pala,
Kao da hoćeš mekim zagrljajem
Da stene zemske prekriješ.
A na svetim ručicama
Nebesko lice tone, čezne,
Čeznu dva oka crna, sjajna.
Anđele... Ne! Više nešto,
Više.
Sudija si mi pred strašnim sudom.
Toneš po magli večeri tihe,
Pa misliš da l’ da pozoveš sveta
U hladne večne dne,
Il’ još da s njime sanjaš,
Jošte da sanjaš
Varljive, tihe sne.
Izvor
[uredi]- Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 50.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milan Kujundžić Aberdar, umro 1893, pre 131 godina.
|