Na počinku
Odahnimo, Muzo, sred ovoga kuta -
U tihu naselju gdje slavuji poju,
Pošlje oštrih bodlja i sumorna puta
Nećemo li ovdje naći ružu koju.
O, koliko sreće u ove trenutke
Kad nečuješ lažni smijeh karnevala,
I ne gledaš prazne ni lutke ni lútke -
Mumije bez krvi i bez ideala!
O, koliko sreće, i kad rane bole,
Gledati u svemu lik istine gole
I plakati dugo dok slavuji poju!
Ne idimo, Muzo, iz ovoga kuta;
Pošlje oštrih bodlja i sumorna puta
Uberimo ovdje barem ružu koju!