Na osvitku zore (Osman Đikić)

Na osvitku zore Pisac: Osman Đikić

* * *

        NA OSVITKU ZORE

Na osvitku zore rujne,
Kad se rujem istok lije,
Slušao sam pjesmu slatku,
Što je mali bulbul vije.

Slušao sam i opčaran
Često puta ja bih sio
U mekanu djetelinu,
Te se pjesmom zanosio.

Ali jutro, kad sam čuo
Tvoje glase, čedo moje,
Od mlađanih, vrelih grudi
Otrglo se srce moje.

Otrglo se i otišlo
Sa rajskijem glasom tvojim,
I pred tobom ja bez srca
Evo, mila, sada stojim!

Oh, vrati mi srce moje,
Il’ mu gdjegod kutak pruži
U anđelskim tvojim grud’ma!
— B’jedni Osman, da ne tuži.

---

Izvor

• Osman Đikić:Sabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, str. 84.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Osman Đikić, umro 1912, pre 112 godina.