Na okladi dobio djevojku

Izvor: Викизворник


Na okladi dobio djevojku

0001 Vino pili do dva pobratima
0002 U Karlovcu gradu bijelome,
0003 Jedno pobro od Karlovca bane,
0004 A drugi je Junakovac Marko.
0005 Kad im vino ugrijalo tilo,
0006 A rakija eglen otvorila,
0007 O svačemu pobri besidiše:
0008 O junaštvu i o dobrim konjma,
0009 Pa je bane Marku besidio:
0010 „Pobratime, Junakovče Marko!
0011 Bi li meni kazati umio,
0012 Koliko je hoda do Mostara?”
0013 Odgovara Junakovac Marko:
0014 „Pobratime, od Karlovca bane!
0015 Dobrom konju i dobrom junaku
0016 Tri dni hoda i tamo i amo,
0017 A goremu konju i junaku
0018 Sedam dana i tamo i amo.
0019 Ali meni i dorinu momu
0020 Za dan otić’ i tamo i amo.”
0021 Začudi se od Karlovca bane,
0022 Što govori Junakovac Marko,
0023 Pa ovako njemu besidio:
0024 „Ne budali, dragi pobratime!
0025 Ako odeš za dan do Mostara,
0026 Za dan odeš i tamo i amo,
0027 Evo tebi hiljadu dukata
0028 I evo ti dvori i timari,
0029 I evo ti bila kula moja.
0030 A kad dođeš od Mostara grada,
0031 Odsici mi sa ramena glavu!”
0032 Tu se pobri za ruke primiše,
0033 I svoj oklad tako potvrdiše.
0034 Marko ode dvoru bijelome,
0035 Pa starici majci besidio:
0036 „O starice, moja mila majko!
0037 Timari mi doru od megdana,
0038 Ljuto sam se junak okladio
0039 S mojim pobrom, od Karlovca banom
0040 Za imanje i za rusu glavu:
0041 Da ću otić’ do Mostara grada,
0042 Za dan otić’ i tamo i amo,
0043 I doniti tursko obiližje,
0044 Ili glavu, il robinju mladu.
0045 Već te molim, mila majko moja,
0046 Timari mi doru od megdana,
0047 Ako želiš, da ti dođe Marko.”
0048 Pa on leže na meke dušeke,
0049 Pa on zaspa kano janje malo.
0050 Da je komu pogledati bilo
0051 Staru majku Junakovca Marka,
0052 Kako mu je doru timarila:
0053 Pere njega vodom i sapunom,
0054 U sunđer mu vodu pokupila,
0055 A na češalj dlaku izvodila,
0056 Pa ga sedla sedlom od kadife,
0057 Primiče mu i zobi i sina.
0058 Taman biše zora zabilila,
0059 Uranio od Karlovca bane,
0060 Pa dozivlje Junakovca majku:
0061 „Čuješ li me, Junakovca majko!
0062 Je li Marko rano uranio
0063 Je li moga’ u Petrovo polje?”
0064 Al starica njemu odgovara:
0065 „Ne budali, od Karlovca bane,
0066 Evo Marko na dušeku spava!”
0067 Kad se Marko od sna probudio,
0068 On se skoči na noge junačke,
0069 Pa eto ga niz bijelu kulu,
0070 Pa izvadi tovena dorina,
0071 Priteže mu na boke kolane,
0072 Sva četiri jedno po drugomu
0073 A po njima ibrišim-tkaninu,
0074 Privede ga k binjektiš-kamenu,
0075 „Jezus!” reče, u sedlo mu kleče
0076 Pa odleti kano lastavica.
0077 Kad je doša’ Karlovcu na vrata
0078 On se maša u džep od dolame
0079 Pa izvadi do dvi medžidije,
0080 Pa ih daje do dvim topdžijama,
0081 Da opale dva topa glasnika,
0082 Nek se znade, kad otide Marko.
0083 Kad pukoše dva topa glasnika,
0084 Po Karlovcu ogranulo sunce,
0085 On u polje konja ugonio,
0086 Sve se polje dimom zadimilo,
0087 Al se kroz dim Junakovac vidi:
0088 Svitli mu se krilo pozlaćeno,
0089 Kano munja kroz oblake guste.
0090 Brzo Marko polje priletio,
0091 U Kotare biše doletio;
0092 I Kotare brzo priletio,
0093 U Petrovo polje doletio;
0094 I brzo ga biše priletio,
0095 U Vrljičko polje doletio;
0096 I brzo ga biše priletio,
0097 Pa u Sinjsko polje doletio;
0098 Na Cetinu vodu doletio,
0099 No Marku ti dobra bila srića,
0100 Na vodi ga dočekala barka,
0101 Pa prebaci sebe i dorina,
0102 Pa se skoči njemu u sedlašce,
0103 Pa okrenu gori uz Vedrinu;
0104 I Vedrinu brzo priletio,
0105 K Tihorici brzo doletio;
0106 Pa je i nju Marko priletio
0107 Na Aržano biše doletio;
0108 I Aržano biše priletio,
0109 U Vinicu brzo doletio;
0110 I brzo je biše priletio,
0111 Doletio ispod Zavelina,
0112 I brzo ga Marko priletio,
0113 Na Posušje biše doletio;
0114 I Gradac je Marko priletio,
0115 U Kocerin biše doletio;
0116 I Kocerin biše priletio,
0117 Na Mostarsko polje doletio;
0118 I Mostarsko polje priletio
0119 Na Neretvu vodu doletio;
0120 Na Neretvi peru peračice,
0121 Božju im je pomoć nazivao:
0122 „Božja pomoć, kito peračica!”
0123 Lipo su mu one prihvatile:
0124 „Da Bog dobro, neznana delijo!”
0125 Još je njima Marko besidio:
0126 „Da vam bora, kito peračica,
0127 Bi li meni kazati umile,
0128 Gdi su dvori moga pobratima,
0129 Moga pobre Nozretić Alije?”
0130 Lipo su mu cure besidile:
0131 „Kada uđeš u prve sokake,
0132 Okreni se s desna nalijevo,
0133 Lako ćeš mu poznavati kulu,
0134 Njegova je od svih kula viša,
0135 A na kuli od zlata jabuka.
0136 Evo ovdi seka Nozretića,
0137 Po imenu Fatima divojka.”
0138 Kad je Marko curu razumio,
0139 On ovako Fati govorio:
0140 „Draga sestro moga pobratima,
0141 Napoj mene studene vodice!”
0142 Kad je Fate Marka razumila,
0143 Zahvatila studene vodice,
0144 Pa je dala Junakovcu Marku,
0145 Kad se Marko vode ponapio,
0146 Dodade joj vidro pozlaćeno,
0147 Pa se maši u džep od dolame,
0148 Pa izvadi od zlata jabuku,
0149 Pa ju daje seki Nozretića:
0150 „Na to tebi, seko Nozretića,
0151 Neka znadeš, kog si napojila!”
0152 Htide cura da primi jabuku,
0153 Al je Marko uhvati za ruku,
0154 Pa ju baci za se na dorina:
0155 Tri ju puta uhvatio pasom,
0156 A četvrti od ćorde kajasom,
0157 Pa poleti tragom unatrage.
0158 Kad to vide mlade peračice,
0159 Odletiše Nozretić Aliji,
0160 Pa mu kažu, što je i kako je.
0161 Kad Nozretić riči razumio,
0162 On se skače na noge junačke,
0163 Pa prihvati brijatkinju ćordu,
0164 I ponese koplje ubojito,
0165 Pa eto ga u tople podrume:
0166 On izvadi đogu vilenoga,
0167 Nit ga sedla, niti ga samari,
0168 Već se baci na gola konjica,
0169 Pa za Markom juriš učinio.
0170 Dok Alija konja posidnuo,
0171 Taman Marko polje priletio;
0172 Dok Alija polje priletio,
0173 Taman Marko na Kocerin dođe;
0174 Taman Marko na Gradac izađe.
0175 Tu na Gradcu ženju žetelice,
0176 Božju im je pomoć nazivao:
0177 „Božja pomoć, mlade žetelice!”
0178 Lipo su mu one prihvatile:
0179 „Da bog dao, neznana delijo!”
0180 Pa je njima Marko besidio:
0181 „Da vam bora, kito žetelica,
0182 Je li davno podne zahučilo?”
0183 One su mu mlade govorile:
0184 „Ne budali, neznana delijo!
0185 Do dva sata jošte ti ga nema.”
0186 Kada Marko cure razumio,
0187 On povadi sablju iz bedrice,
0188 Pa zasiče po kamenoj stini,
0189 Pa ovako curam’ besidio:
0190 „Da vam bora, kito žetelica!
0191 Ako za mnom potira izađe:
0192 Koji junak ’vako ne zasiče,
0193 Nek ne iđe za mnom u potiru!”
0194 S time bodne konja od megdana.
0195 Dok Alija na Gradac izađe,
0196 Taman Marko na Posušje dođe.
0197 Aliji su cure kazivale,
0198 Što je reka’ neznani delija.
0199 Kad Alija riči razumio,
0200 On povadi brijatkinju ćordu,
0201 Pa zasiče po kamenoj stini:
0202 Bolje Ale zasikao biše,
0203 Neg delija Junakovac Marko,
0204 Pa otišća konja od megdana.
0205 Dok Alija u Posušje dođe,
0206 Taman Marko ispod Zavelina;
0207 Dok Alija ispod Zavelina,
0208 Na Aržano Marko doletio.
0209 Dok Alija na Ažano dođe,
0210 Taman Marko Tihoricu prođe.
0211 Dok Alija Tihoricu prođe,
0212 Taman Marko niz kršnu Vedrinu;
0213 Dok Alija niz kršnu Vedrinu,
0214 Marko dođe do vode Cetine.
0215 Al je Marko loše sriće bio:
0216 Na vodi ga ne dočeka barka,
0217 Pa on sjaši s tovena dorina,
0218 S njega skida Nozretića seku,
0219 Pa ju sida na studenu stinu,
0220 A on vodi doru od megdana.
0221 Sidi cura na stini studenoj,
0222 Roni suze niz obraz rumeni
0223 I ovako ona besidila:
0224 „Jadna majko, što si me rodila?
0225 Za koga sam tilo odgojila,
0226 Neg za moga Junakovca Marka,
0227 A sada me odvede katana,
0228 Komu ne znam roda ni plemena!”
0229 Kada Marko curu razumio,
0230 On je njojzi tiho besidio:
0231 „Da ti bora, seko Nozretića,
0232 Po čemu bi poznavala Marka?”
0233 Ali mu je cura besidila:
0234 »Kad je jednom bio na Mostaru,
0235 Grdno su ga obranili Turci,
0236 Po mišnici, po desnici ruci.”
0237 Kad je Marko riči razumio,
0238 On uzgrće uz ruke rukave,
0239 Kaže rane na desnici ruci.
0240 A kad cura rane ugledala,
0241 Ona Marku tiho bisidila:
0242 „Biži, Marko, srce iz nidarja,
0243 Sad će brate Nozretić Alija!”
0244 Tad se Marko na noge skočio,
0245 Pa se baca dori u sedlašce,
0246 Za se meće seku Nozretića,
0247 Nit je veže pasom, ni kajasom,
0248 Već je njojzi tiho besidio:
0249 „Drž’ se, Fato, ako ti je drago!”
0250 Oko njeg se cura obavila.
0251 Pa potira doru na Cetinu,
0252 Do po vode doplivao nije,
0253 U ta doba Nozretić Alija,
0254 Uzvrti se kod vode Cetine,
0255 Al na vodu udarit ne smide,
0256 Pa doziva Junakovca Marka:
0257 „Pobratime, Junakovče Marko!
0258 Drži mi se, evo ti jabuke!”
0259 I baci se kopljem stojimice,
0260 Al je Marko stari megdandžija:
0261 Po svomu se konju priklopio,
0262 Priko sebe koplje progonio,
0263 U desnu ga ruku uhvatio,
0264 Pa ga lomi na dvoje na troje,
0265 Pa ga baci u vodu Cetinu.
0266 A kad Marko iz vode izađe,
0267 Aliji je tiho besidio:
0268 „A moj šuro, Nozretić Alija!
0269 Kad se drugom vratim u punice,
0270 Ja ću tebe lipše darovati,
0271 Britkom sabljom i desnicom rukom.”
0272 S tim otišća doru od megdana.
0273 Brzo Sinjsko polje priletio,
0274 U Vrljičko polje doletio;
0275 I Vrljičko polje priletio,
0276 U Petrovo polje doletio;
0277 I Petrovo polje priletio,
0278 U Kotare brzo doletio;
0279 I Kotare brzo priletio,
0280 Na Zrmanju vodu doletio;
0281 I Zrmanju vodu priletio,
0282 Al tu Marko loše sriće bio:
0283 Konj mu pada na sve četri noge.
0284 Cvili Marko kano zmija ljuta:
0285 „Jadna majko, što si me rodila!
0286 Ludo ću ti izgubiti glavu;
0287 Ja ne žalim dvore i imanje,
0288 Niti želim bilu kulu moju,
0289 Nego žalim sa ramena glavu.”
0290 U ta doba kita kiridžija,
0291 Pa je njima Marko govorio:
0292 „Bora tebi, neznana delijo,
0293 Prodaj meni dobra konja tvoga,
0294 Evo tebi stotina cekina!”
0295 A da vidiš momka kiridžiju:
0296 Do Markova dolazi dorina,
0297 Pa je Marku tiho besidio:
0298 „Bora tebi, neznana delijo,
0299 Jesi l’ gdigod vodu priplivao?”
0300 A Marko mu ’vako odgovara,
0301 „Jesam, brate, na vodi Cetini.”
0302 Kada ga je momče razumilo
0303 Pušta konju četiri kolana,
0304 Po kolanim’ vezenu tkanicu.
0305 Skoči dore kano bila vila!
0306 Kad to vidi Junakovac Marko,
0307 On se maša u džep od dolame,
0308 Pa izvadi deset medžidija,
0309 Pa ih daje momku kiridžiji,
0310 Pa se baci dori u sedlašce.
0311 Za se meće seku Nozretića,
0312 Pa poleti kano soko sivi
0313 Pa u Ličko polje doletio.
0314 Brzo ga je Marko priletio,
0315 U Karlovo polje doletio.
0316 I brzo ga biše proletio,
0317 Pa eto ga Karlovcu na vrata!
0318 Pa se maša u džep od dolame,
0319 Pa izvadi do dvi medžidije,
0320 Pa ih daje do dvim topdžijama
0321 Da opale dva topa glasnika.
0322 Po Karlovcu još grijaše sunce.
0323 Kad je bane topove začuo,
0324 Prid Marka je bane išetao:
0325 Ruke šire, u lice se ljube,
0326 Pa je bane Marku besidio:
0327 „Pobratime, Junakovče Marko!
0328 Ja već vidim, što je i kako je.
0329 Da sam svoju izgubio glavu.
0330 Već ti bora, dragi pobratime,
0331 Eno tebi sve moje imanje,
0332 I evo ti hiljadu cekina,
0333 I eno ti bila kula moja,
0334 Al te molim, dragi pobratine,
0335 Pokloni mi rusu glavu moju!”
0336 Kada Marko riči razumio,
0337 Na to se je kruto smilovao,
0338 Pa ovako banu govorio:
0339 „Alal tebi sve tvoje imanje!
0340 Eto tvojih hiljadu cekina,
0341 I eto ti bila kula tvoja
0342 I alal ti sa ramena glava,
0343 Al — doć’ ćeš mi za vinčana kuma!”
0344 Lipo Marko curu pokrstio,
0345 Pa ju vinča sebi za ljubovcu.
0346 I piruje tri nedilje dana.
0347 Onda bilo, sad se spominjalo,
0348 A mi, druzi, zdravo i veselo!



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/6. Junačke pjesme (historijske, krajiške i uskočke pjesme), knjiga deveta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, 1940.