Na obali (1898)
Opet moje oko bludi
Preko tebe, vodo plava;
Tvoj mi talas prošlost budi,
Prošlost, koja mrtvo spava.
Znaš li, more, one dane,
Kada bijah tako čio,
Kad kroz hučne tvoje strane
Pjesmom slavljah život mio?
Znaš, u ona b'jela jedra
Kad zviždahu vjetri tvoji,
A mis'o mi tako vedra,
Nit' se plaši, nit' se boji?
Svud preda mnom cv'jeće bilo,
A ja leptir lak i čio,
Na cv'jetove spušt'o krilo
I zlatnim se suncem grij'o.
K'o tvoj talas, punan snage,
Kad bijelu grivu stresa,
I moje su želje drage
Dizale se put nebesa.
Dizale se... Al' gle sade:
Moje suze prah im rose, -
Sve ih kida vihor jada
K'o oštrica britke kose.
Zovem, čekam dane one,
Al' se zalud njima nadam...
Na zapadu sunce tone,
Ja u mrtvu nojcu padam...
Trst, 1898.