Na molitvi (1910)
Po šturoj raži titra crven meka;
Prašta se sunce i vrhove ljubi,
I plavo veče slazi iz daleka.
U strani guču planinski golubi,
Po koje stado čuje se iz dola,
I neko vikne i odjek se gubi.
Miriše paprat i borova smola,
I sve se više u sutonskom velu
Hercegovačka crne brda gola.
Plamenje vatre vidi se po selu
I povija se sa rudina goli'
Kô širok stijeg vojskama na čelu.
I kako prva rosa pada doli
I gine dana žega i tegoba,
Nadomak vatre gologlav puk moli
Okolo sofre, oko svoga škroba,
Krst meće na se i svoj pogled boni
U nebo diže. I spokojno doba
Počinku tihom dokle tice goni,
Ja čujem, tamo s rudina i lukâ,
Gdje, mjesto zvona večernjijeh, zvoni
Nevidljiv lanac sa seljačkih ruka...