Našoj gori
Al' divna bješe, goro, oj naša goro mila!
Divno je svuda majsko kitilo tebe cv'jeće,
Viš' tebe suri or'o širio moćna krila
Kličuć' ti pjesme sreće...
Al' mjesto njega sada viš' tebe s' tama vije...
I mile grane tvoje, k'o pakla demon klet,
Pomaman vihor lomi, mraznim te krilom bije,
Čupa ti svaki cv'jet...
Ne čuješ više pjesme, vesele pjesme tvoje,
Nad tobom vila plače, a krešti sovin glas...
Milosti za te nema, - sve strane n'jemo stoje -
I nebo ne čuje nas...
13. novembra 1888.