Nahod (tragedija u pet činova)/4

Izvor: Викизворник

◄   III IV V   ►

IV

SVI, SEM VEJVODE PALMANA

D’ ARTEVELD (Momiru): Malo čas prevashodstvo reče, da si ti, viteže, uz carsko koleno, a vojvoda Palman objavi da će Cara pratiti srpska vlastela. Zar nećeš i ti s njima?
MOMIR: Ta čast mi ne pripada, viteže, A ne bavim se strelom, te ne idem u lov.
KASTAREL: Zar nećeš ni u lov?
MOMIR: Ne! Zaposlen sam, a posao mi je prešan. Saborno je doba, pa moram dovršiti prevod sintagme Matije Vlastarija.
(Prvi znak roga čuje se sa grada)
PONDEBOA: Prvi znak, gospodo! (Opšti pokret).
D’ ARTEVELD: Roberte, gde si?
VOJVODA PALMAN (Viče napolje): Pritežite kolane! (Još jedan glas napolju ponavlja Palmanovu naredbu: „Pritežite kolane!“)
DE BRONjAR: Filipe!
VOJVODA PALMAN (Napolje): Na mesta psari i sokolari! (Živ pokret. Psari i sokolari odlaze desno.)
D’ ARTEVELD: Ajakse, budi gord! Roberte, strvino, pazi, ne zateži uzicu!
DE BRONjAR (Svojoj sluzi): Filipe, spusti na konju stremnike i prostri po sedlu tigrovinu!...
BALDEMARO (Svojoj sluzi koji je držao njegov mač.): Daj mač ovamo! Paši ga! (Sluga mu paše mač.)
PONDEBOA (Svojoj sluzi.): Ademare, ovamo! Stegni mi ostrugu! (Stavlja nogu na kamen, sluga klekne i steže mu ostrugu.)
KASTAREL (Nikiforu.): Zar ti, prevashodni kirije, nećeš sa nama u lov?
NIKIFOR: To nije zanat moj!
KASTAREL: Pa ipak, kao carev gost?
NIKIFOR: Ja sam carev gost u dvoru, a ne u planini!
(Drugi znak.)
VOJVODA PALMAN (Dolazi s desna.): Na mesta vitezi! Penjte se odmah u sedla!
(Odlazi u grad. Živ pokret među svima. Na bedemu se pojavljuju Jelena, Grozdana i Uroš. Svi skidaju duboko kape i polazeći, pozdravljaju caricu uzvicima : „Viv l Imperatris!" — „Živela carica!“ „Eviva Imperatriče! “ Carica ljubazno pozdravlja i vitezovi se razilaze na levo gde ih očekuju konji. Na sceni ostaju samo Nikifor i Momir. Nikifor se povukao i oštro motri poglede koje izmenjuju Momir i Grozdana.)


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Branislav Nušić, umro 1938, pre 86 godina.