Pošetale pašine kokoši,
Dilber Vranka i karanfil Šarka.
A pred njima oro čelebija,
Govorio oro čelebija:
„Da sam mlađi da me carem metnu, 5
Stavio bih namet na vilajet;
Na Saraj'vo groše i dukate,
A na Travnik žito svakojako,
A na Jajce jarce i kozliće,
Skoplje pako davalo bi lonce, 10
Livno pako varoš plemenita,
Davalo bi krave i volove.
Na Visoko, na nesretni varoš,
Nametno bi kože učinjene
A na Vareš kotle i sadžake. 15
Na Zenicu šljive i pšenicu,
Bajnu Luku slatku ljubenicu,
A na Tešanj plemeniti češalj,
A na Tuzlu solen šapuljaču,
I na Žepče kukuruze žute, 20
Na Gradačac krmke utovite,
A na Zvornik zlato preljevano,
Srebrenicu srebro netaljeno.
Na Fojnicu praha pušćanoga
Pak i one tanke pirlitanke. 25
Na Kreševo ploče litrenjače
A na Vranke klince čavljenjake.
Pak na onu Busovaču malu,
Na nju pobro mlađane kovače
A na novi Šeker premaleni, 30
Na njega bih kose dimiskinje,
A na Ramu ječam i pšenicu,
Na Neretvu vino i rakiju;
A na Mostar luka sjemenika.
Na Ljubuški duhan i pirinač, 35
Na Gabelu ribe jeguljice
A na Foču varoš plemeniti,
Na njega bih nametno handžare.“
Govorile obadvie koke
Dilber Vranka i Karanfil Šarki: 40
„„Odkako si Oro! ostavio,
Vele ti si pamet izgubio,
Štogod ljepšeg na svietu ima
To nam niesi spomenuo oro!
Gdje su tebi momci Dolačani? 45
Gdje l' djevojke liepe Kreševljanke?
Što ne kupiš momke i djevojke,
Nek se ljube koliko im drago.
I junaka nek porode mnogo!"
Reference
↑Ova pjesme težko će biti čisto narodna, reko bih, al zakleo se nebih: da ju je koji Franjevac spjevao. Al ja sam ju primio kao narodnu, pa zato ju i uvrstih međ narodne.
Izvor
Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne, skupio N. Tordinac. Naklada i tisak E. Janička, Vukovar, 1883., str. 16-18.
