[Nazli Petko, bogme, ofce čuva]
Nazli Petko, bogme, ofce čuva,
Ofce čuva, Petko, po ledine.
Po ledine, Petko, po planine,
Ozdol idef, Petku, loši ljudi,
Loši ljudi, Petku, aramije, 5
Nazli Petka, more, ufatiše,
Bele ruke, Petku, savrzaše.
Lisu kučku, lavku, utepaše,
Karamana starogog obraniše,
Bele ofce s Petka poteraše, 10
Al’ se bele ofce rasturiše.
Tuj se njima Petko zamolija:
„Aramije, more, mila braćo,
odvrž’te mi, braćo, bele ruke,
Da zasviram, jadan, žut kavala, 15
Da s’berem, jadan, bele ofce, —
Vi terajte, braćo, ja da svirim!“
Tuj se loši ljudi izlagaše,
Odvrzaše Petku bele ruke,
Petko uze, jadan, žut kavala, 20
Kaval svira, bele ofce zbira,
Ofce zbira kara aber praća,
Aber praća mome Sevdeline:
„Sevdelino, more, mlada momo,
ako spiješ, Sevdo, razbudi se, 25
Razbudi se, Sevdo, probudi se,
Ako odiš, Sevdo, potrčavaj,
Ako slušaš, Sevdo, sećavaj se,
I za mene, Petka, i za tebe.
Čuvam ofce, Sevdo, po planine, 30
Po planine, Sevdo, po ledine,
Al’ dođoše, Sevdo, loši ljudi,
Loši ljudi, Sevdo, aramije,
Lisu kučku, Sevdo, utepaše,
Bele ofce, Sevdo, poteraše!" 35
Sluša kaval moma Sevdelina,
Sluša kaval Petka, nazli Petka,
Pa zavika Sevda po avlije:
„Gulu guske, da ve bog ubije,
Izele ve ljute aramije!" 40
Gleda Sevdu Sevdin star babajko,
Pa gu zbori, džan’m, Sevdeline:
„Što uklinješ naše guske bele,
Da l' što dvore, Sevdo, narusiše,
Da l' što bašču, Sevdo, pogaziše 45
El cveće, Sevdo, polomiše?"
Tatku zbori mlada Sevdelina:
„Ču li mene, mili star babajko,
Nesu guske dvore narusile,
Nesu guske bašču pogazile, 50
Nego ni je golema nevolja,
Teška gluma ot ofčara idat,
Ot našega Petka, nazli Petka:
Nazli Petka našeg ufatili,
Bele ruke Petku savrzali, 55
Belo stado naše poterali,
Loši ljudi, ljute aramije!“
Toj začuo Sevdin star babajko,
Pa oi ripi na noge lagane,
Pa uzima, džanum, čift pištolji, 60
Pa otide, džanum, u planinu,
U planinu, džanum, za pusiju,
De proodif stada i ofčari,
Pa isturi, džanum, čift pištolji,
Arambaše klete utekoše, 65
Belo stado s Petka ostaiše.
Čudno čudo starca ufatilo,
Pa mu zbori Petku, nazli Petku:
„Nazli Petko, moja verna slugo,
Otkut znaje moja Sevdelina, 70
Da su tebe, Petko, savrzali,
Aramije ofce poterali?"
Pa mu zbori Petko, nazli Petko:
„Ču li mene, Sevdin star babajko,
Sevdelina moma, razabira, 75
Što gu Petko na kavala svira,
Na kavala drvo šimširovo!“
Čudno čudo starca začudilo,
Čudno čudo za čudna ofčara,
Čudno čudo za čudna kavala, 80
Pa mu zbori čudnomu ofčaru:
„Ču li mene, Petko, nazli Petko,
Uzmi tvoga čudnoga kavala,
Pa zasviri mlade Sevdeline,
Da smo naše stado povrnuli; 85
Da odimo našem belom dvoru.
Nek posprai naša mila Sevda,
Nek posprai naše bele dvore,
Nek zamesi prebele pogače,
Nek ugotvi najbolju kokošku, 90
Nek donese vino desetačko,
Da se malo, Petko, počastimo!“
Poslušala, Sevda saslušala,
Bele dvore Sevda pospraila,
I pogaču Sevda umesila, 95
I kokošku Sevda ugotvila,
I donela vino netočeno.
Jopet čudo stari začudio,
Pa kazuje mome Sevdeline:
„Evo ima pet godina dana 100
Kako Petko naše ofce čuva.
Do danas je Petko bija sluga,
Od danas mu, Sevdo, budi ljuba,
Verna ljuba vernoga ofčara.
Prosto Petku stado i devojka, 105
Prosto Petku ovi beli dvori,
Neka svira, neka stado zbira,
Po planine pored Sevdeline!“
