NAPOMENE
1. Braća i sestra. Pesma je iz Beliševa (u Inogoštu). Upor. Vuk Stef. Karadžić, „Srpske narodme pjesme", knj. II Beograd, 1958, br. 8.
2. Ivo adžamija i njegov sin. Pesma je iz Poljanice. U vezi s njom Nada Milošević — Đorđević je napisala u svojoj knjizi: „Vredno je pomena da je prvi tip pesama o žrtvoimnju sopstvenog deteta, uglavnom rasprostranjen u zapadnim krajevima naše zemlje. Jedna sažeta varijanta iz okoline Vranja (...), koja obrađuje istu temu, koncipirana je drukčije, no kao surovo Božje iskušavanje očeve pobožnosti, već kao održavanje zadate reči" („Zajednička tematsko-sižejna osnova srpskohrvatskih neistorijskih epskih pesama i prozne tradicije", Beograd, 1971 str. 285)
3. Greh Ćure Daničića. Upor. Vuk Stef. Karadžić, „Srpskv narodne pjesme", knj. II, br. 6; Vuk Stef. Karadžić „Srpske narodne pjesme, Iz neobjavljenih rukopisa, knj. II, SANU, Beograd, 1974. br. 5; „Karadžić", Aleksinac, 1903, sv. IV, str 171-172 („Bolest Daničića Đure").
4. San carice Milice. Pesma je zapisana u Levosoju (kod Bujanovca). Upor. Vladimir Petrović, „Lirsio pjesme", „Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena", Zagreb, 1914, knj. XIX, sv. I, str. 178 (br. 7.).
5. Marko Kraljević i vila Pešterkinja. Iz pirotskog okruga. Upor. Gerhard Gazeman, „Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama", Sremski Karlovci, 1925, br 176; Vuk Stef. Karadžić, „Srpske narodne pjesme", knj VI, državno izdanje, Beograd 1899. br. 23; Vuk Stef. Karadžić, „Srpske narodne pjesme, Iz neobjavljenih rukopisa", knj. II, Beograd, 1974, br 37; Vladimir Nikolić, „Iz Lužnice i Nišavve", „Srpski etnografski zbornik", Beograd, 1910, knj. XVI, str. 317- 318.
6. Marko Kraljević i car Suliman. Iz preševske oblasti. Upor. Vuk Stef. Karadžić, „Srpske narodno pjesme, knj II, Beograd, 1958, br. 70; Vuk Stef. Karadžić, „Srpoko narodno pjesme, Iz neobjavljenih rukopisa", knj. II, Beograd, 1974, br. 43.
7. Marko Kraljević oslobađa roblje. Pesma je zapisana 1956. godine u Rataju kod Vranja od nepismene osamdesetogodišnje Sande Stamenković.
8. Ženidba Janka Rušetlije. Iz preševske oblasti. Upor. Vuk Stef. Karadžić, „Srpske narodne pjesme", nnj. II, Beograd 1958, br. 86.
9. Marko Kraljević i dete Dukatinče. Pesmu je saopštio Jovan Lukić (1902—1975) iz Oslara kod Bujanovca. Naučio ju je kao dete od svoga deda. Upor. Jov. Hadži-Vasiljević, „Južna Stara Srbija", knj. II, Preševska oblast, Beograd 1913, str. 308—309. Hadži-Vasiljević je na str. 309—310. naveo glavne momente iz drugih varijanata, koje su se početkom XX stoleća pevale u preševskom kraju.
10. Marko Kraljević i dete Dukadiče. Pesma je zapisana 1977. godine u Koprivnici (Zaplanje). U stručnoj tematsko-sižejnoj osnovi ima i novih pojedinosti (npr. lečenje Marka Kraljezića u Beču).
11. Marko Kraljević i sestrić mu Ognjan. Iz topličkog okruga. Upor. Tatomir Vukanović, „Srpske narodne epske pesme", Vranje, 1972, br. 4.
12. Marko Kraljević i dete Pologunjče. Iz preševske oblasti.
13. Marko Kraljević i Turče božjak. Pesma je zapisana u Pukovcu kod Leskovca 1972.
14. Prebolan Dojčine. Zapisana je u Oslaru kod Bujanovca. Upor. Vuk Stef. Karadžić „Srpsie narodne pjesme", knj. II, Beograd, 1958, br. 77; Vuk Stef. Karadžić, „Srpske narodne pjesme", Iz neobjavljenih rukopisa, knj. II, Beograd, 1974, br. 63;, „Kića", Beograd, 1922, br. 9, str. 3—4.
15. Nejaki Jovan. Iz Vranjskog okruga. Upor. Ivanъ Stepanovičъ Яstrebovъ, „Obыčai i pesni tureckihъ serbovъ", S. Peterburgъ, 1889, str. 397.
17. Brat i sestra sačuvpni od greha. Pesma je zapisana u s. Gnjilanu. Vladimir Nikolić jo napomenuo: „Peva se u Nišavi u mnogim selima" („Iz Lužnico i Nišave”, str. 362).
18. Janko i Janinka. Pesma je poznata u mnogim mestima jugoistočne Srbije. Upor. Dragoljub Simonović, „Zaplanje", Niš, 1982, str. 608—609.
19. Smiljana i Ninola vo[ooda. Iz okoline Vranja. Upor. Dr. M. Đorđević, „Život i običaji nprodni u Lesnovačkoj Mora-vi", „Srpski etnografski zbornik, Žinot i običaji narodni", nnj. 31, SANU, Beograd, 1958, str. 605
20. Ajduk Jeremija. Pesmu jo Svetislav Vulović zapisao od guslara Jove iz poljaničkog sreza. O njemu je ostavio ove poda-tne: „Dobar i ljubazan čičl od 70 godina. Naučio je gudeti nao dete od svoga oca i od snoga popa..„Ovu je pesmu, kaže, čuo od svoga oca. Gudi dosta lepo." Upor. Miodrag A. Vasiljević, „Narodne melodije leskovačnog kraja", Muzikološki institut, SANU, Beograd, 1960, br. 117.
21. Od Visoka Stanko. Iz pirotsnog okruga.
22. Mori goro, mori tamna goro. Pesma je iz Kostomlatice (u Inogoštu). Omiljena je u Poljanici, Inogoštu i u drugim nrajevima.
23. Jannova zaručnica. Pesma je iz Poljanice. Pevala ju je starica Mileva Jović iz Golemog Sela. Rodom je iz Vlasa, iz roda Srebrnjaci. Otac joj je bio pevač, a majka bajalica. Upor. Vuk Stef. Karadžić, „Srpske narodne pjesme", III, Beograd, 1958, br. 74.
25. Greh Jovana aramije. Iz okoline Preševa. Pesmu su pevale i komite (1904—1912).
26. Jovan Popović i Koruna vojvoda. Pemu je saopštio istaknuti pevač Stojan Stojković (1891—1976) iz Pavlovca kod Vranja. Naučio ju je od oca Simeona. Upor. Vuk Stef. Karadžić, „Srpske narodne pjesme, Iz neobjavljenih rukopisa", knj. II, Beograd, 1974, br. 54, 92, 93.
27. Stojan Popović i njegova ljuba. Iz Poljanice. Poznata u mnogim mestima.
28. Sestra ajduna Davida. Iz okoline Vranja. Upor. Dragoljub Simonović, „Zaplanje", Niš, 1982, str. 623—627.
29. Sestra Milica. Vrlo rasprostranjena pesma. Postoje i kraće epske balade. Upor. Momčilo Zlatanović, „Stojanke, bela Vranjanke, Narodne pesme koje se pevaju u vranjskoj oblasti" Leskovac, 1969, br. 122.
30. Stanu Turci odvedoše. Mnogo je pevana u okolini Vranja i u Pčinji. Ovu pesmu Vladan Nedić ubraja u osmeračku usmenu epiku, a za pojedinosti u njoj kaže da su „iz poznijih, patrijarhalnih vremena" („Srpskohrvatska osmeračka usmena epika", „Prilozi za knjiženost, jezik, istoriju i folklor", Beograd, 1970, knj. XXXVI, sv. 3—4, str. 208).
31. Brata Petka Sevda odvrzala. Pesma je zapisana u Oslaru kod Bujanovca. Vrlo je popularna u Vranjskom Pomoravlju i u drugim krajevima.
32. Vojevanje Husejin-paše. Pesma je zabeležena u Pavlovcu kod Vranja od glasovitog pevača Stojana Stojkovića. Husejin-paša je upravljao vranjskim pašalukom od 1826. godine. Međutim, još za vreme vladavine Mehmed paše koji mu je otac, on je izvršavao važne i odgovorne zadatke. Učestvovao je, zaista, u borbi protiv ustanika u Šumadiji, gde je bio i ranjen. Vuk Karadžić navodi da je u prvom boju na brdu Ljubiću, severno od Čačka, ranjen „paša Vranjalija" („Prvi i drugi srpski ustanak", Beograd 1947, str. 351). U Vukovoj pesmi „Ustanak kneza Miloša na Turne" stih 227 glasi: „Tu se rani paša Vranjalija" („Srpske narodne pjesme" nnj. IV, Beograd, 1958, br. 45).
33. Deli Aguš-aga. Izuzetno omiljena pesma u preševskom kraju. Aguš-aga je načak iz sela Biljače (Preševska Moravica). iz tursnog roda Begovi. Uhvatili su ga turski sejmeni u rodnom selu, a obešen je u Vranju 1865. godine, kada je u ovom gradu boravio turzki reformator Midhat-paša niški valija. Upor. Jov Hadži-Vasiljević, „Južna Stara Srbija, knj. II, Preševska oblast", Beograd, 1913, str. 313.
34. Pogibija Ratna Pavlovića. Jedna od najpopularnijih pesama na jugu Srbije. Ratko Pavlović Ćićko (1913—1943) poginuo je kao komandant Drugog južnomoravskog odreda kod s. Strezimirovcz, blizu Crne Trave. Upor. Miroslav Milovanović, ,,Na-rodne pesme oslobodilačkog rata južne Srbije", Beograd 1974, str. 152—154; 154—157; Dobrosav Turović, „Narodne partizapske pesme Jablanica", Leskovac, 1968, br. 43.
35. Čolića majkz. Pesma je zapisana 1944. godine od naro-dnog guslara Radovana Šolevića, rodom iz Sjekirače u Nosanici. Puškomitraljezac Budimir Čolić, rodom iz Dobrog Dola blizu Nuršumlije, poginuo je 1944. godine kod Lebana.
36. Pesmu je spevao Milorad Šćepanović. iz Leskovca.
37. Crnotravci prvi su ustali. Pesmu je ispevala 1944. godine devojka Dara Milčić iz Crne Trave.
Reference
[uredi]Izvor
[uredi]- Momčilo Zlatanović: Epske narodne pesme jugoistočne Srbije, Vranje, 1987., str. 95-98.