Podranila na vodicu Fata,
Za njom Mujo sitno cucukaše:
„Je s' li, Fate, rano uranila [1]?“
„Jesam, Mujo, kad m' je bilo drago!“
„Nemoj tako, kajala se, Fato!“
„A ja neću ni hajati, Mujo! 5
„Dosta ima gore nesječene
„I junaka mlada neženjena,
„Uzimaću, koga mi je drago.“
↑Svuda po Hercegovačkijem krajevima, kad se sastanu, mjesto da se upitaju: kako si? reku: jesi l' uranio? a kako si ti?
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 205.
