Zafali se Mujo momče mlado:
"Ljubio sam u majke jedinu,
"Često sam joj slao armagane:
"Dvije dibe, četiri kadife,
"I dva ćurka kunom postavljena, 5
"I dva fesa biserom kićena,
"Dva kićena, a dva nekićena;
"I dva pasa, nek je više glasa;
"Još da znadem, da su crne oči,
"Još bih dao, ne bih zažalio." 10
Pa pošeta niz mermer-sokake,
Dozivao Umu ljepoticu:
"Iziđider, Umo, iziđider, dušo!
"Pogledaj me, Umo, crnijem očima."
Prevari se Uma, ujede je guja, 15
Pa pogleda Uma plavijem očima;
Kada vidje Mujo, da su plave oči,
Govorio Umi: "Udaji se, Umo,
"Udaji se Umo, ti ne čekaj mene."
Govorila Uma: "Ajde, ajde, Mujo! 20
"Sad na tebi, Mujo, zelena dolama.
"Do dan do dva, Mujo, zelena travica!
"Sad na tebi, Mujo, svilena košulja,
"Do dan do dva, Mujo, bijela astara!
"Na glavi ti, Mujo, fesak finofesak, 25
"Do dan do dva, Mujo, bijela saruka!"
Kako Uma reče, i Muju se steče:
I umrije Mujo, žalosna mu majka!
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 462-463.
