Mušket kapetan i udbinski dizdar

Vino pili tri vlaška serdara
U Kotaru đe je dosta vina,
Među njima Mušket barjaktare,
No serdari njemu besiđahu:
"Oj Muškete, dobar kapetane,
"Oženi se, ako Boga ljubiš.
"Evo ođe vlaškije serdara,
"U svakoga ima po đevojka,
"I ti biraj koju tebi drago,
"I biti ti može da probiraš."
U to Mušket njima besiđaše:
"Vala vama na vaše đevojke.
"Ali ću se junak oženiti
"Od Udbine od turske krajine
"Milom ćercom udbinjskog dizdara,
"Ali njome, ali drugom nijednom."
To u vino junak govorio,
A trezan je na noge skočio,
I on ode polju Zečevome,
I tu bio čador razapeo,
I otole knjigu napravio,
Otpravi je Udbini krvavoj:
"O Turčine, Udbinski dizdare,
"Pošlji mene adžidar-Ajkunu,
"Pošlji mi je polju Zečevome,
"Da je uzmem za vjernu ljubovcu.
"Ako l’ mi je opraviti nećeš,
"Ti iziđi mene na megdanu."
Kad dizdara knjiga dopanula
Knjigu štije, suze prolijeva,
Gledala ga adžidar-đevojka,
I ovako njemu besiđaše:
"O moj babo, s Udbine dizdare,
"Otkle ti je knjiga dopanula,
"Te je tako knjiga žalostiva,
"Da bi knjiga vatrom izgorjela!"
No je dizdar besidio njojzi:
"O đevojko, šinula te guja!
"Ja bi radij da si mi slijepa,
"No jesi mi tako prelijepa.
"Meni tvoji prosci dodijaše,
"Popiše mi iz bačava pivo,
"Izjedoše iz mlaćava mlivo,
"A sad evo bijeli megdani.
"No ustani, lijepa đevojko,
"E me tanka knjiga dopanula
"Od Mušketa silna kapetana,
"Da ja njemu na megdanu pođem,
"No to svuci, i ljepše obuci,
"Oću tebe pratit’ u kaura."
No đevojka babu besiđaše:
"A ne tako, o moj mio babo,
"No napiši list knjige bijele,
"Opravi je Vidajiću begu,
"Skoro mi je burme opravio,
"On će za me na mejdan otisti."
Kad to bio dizdar razumio,
Tanku ti je knjigu napravio,
Opravi je begu Vidajiću:
"Čuješ mene, Vidajiću bego,
"Brže mene da si u Udbinu."
Kad to začu Vidajiću bego,
On od zemlje na noge skočio,
I dovati široka dorina
Odvede ga binjašer-kamenu,
A s kamena doru na ramena.
Poćera ga zemljom po ćenaru,
Dokle dođe u Udbinu gradu
U dvorove udbinskog dizdara,
On ugoni konja u avliju,
Pa izide gore na čardaku.
Tu ga dizdar dočekao divno,
Sve mu kaže šta je i kako je.
No j’ ovako bego besidio:
"Izvedi mi adžidar-Ajkunu,
"Da ja viđu lijepu đevojku,
"Oko šta ću rizikati glavom."
Reče njemu udbinski dizdaru:
"Nakloni se odaji na vrata,
"Pa ćeš viđet’ lijepu đevojku."
Kad se junak bio naklonio,
A pogleda dolje u odaju,
Ali sjedi lijepa đevojka,
Ona sjedi na minder od svile,
Po minderu noge rasturila,
Kano patka po duboku viru.
Kad je bio junak sagledao,
U junaka srce zaigralo,
A na srce telo svekoliko,
A na telo ruo i oružje.
Tade skoči na noge lagane,
I posjede široka dorina,
Poćera ga zemljom po ćenaru,
Kud gođ pođe, u Zečevo dođe.
Viđe šator Mušket-kapetana,
Pa dorina dobro užljutio,
Te mu pusti u visinu skače,
U visinu po tridest lakata,
U naprijed po tridest punane.
Dok do njega bio dolazio,
U šator je nogom udario,
Pa m’ ovako riječ besidio:
"A na noge, soldatina mrtva!"
Kad je Mušket na noge skočio,
On dovati vitku bedeviju,
E njojzi se na ramena baci,
Pa artali jedan na drugoga,
Pogone se đidi po megdanu,
Oba dobri, i dobro se gađu.
No je Mušket još dijete ludo,
Nema njemu ni dvanaest ljeta,
A Turče je silno i bijesno,
Pogoni ga tamo i ovamo.
No Mušketu dobra sreća bila,
A sebe ga sabljom dovatio,
Na konja mu uzdu prekinuo.
Na Mušketa čudo i zlamenje:
O pasu mu dva crna gavrana,
A na ramu dva sokola siva,
U perčine šestokrile zmije;
Zagraktaše crni gavranovi,
Zapištaše sivi sokolovi,
Zapuvaše iz perčina guje,
Mušket viče, a kobila riče,
Pustoga mu konja uplašiše,
On pobježe poljem zelenijem.
No mu ne da Mušketa bježati,
Đe ga stiže, tu mu glavu diže,
Pa mu konja uze i oružje,
Pa t’ otole pod šatorom pođe,
Te je malo trudan počinuo.
Pa otole knjigu napravio:
"O ču li me, udbinski dizdaru,
"Što se more potprduješ mnome,
"Al’ pošlji mi lijepu đevojku,
"Al’ iziđi meni na megdanu."
No kad njemu knjiga dopanula,
Knjigu gledi, suze prolijeva.
Gledala ga lijepa đevojka,
Ovako je njemu besjedila:
"A što ti je, o moj mili babo,
"Je li nama bego poginuo?" -
"Ti ustani, lijepa đevojko,
"Te to svuci, i ljepše obuci,
"E te oću pratit’ u kaura."
A đevojka riječ besjedila:
"Ne za Boga, e moj mio babo,
"No napravi list knjige bijele,
"I pošlji je Vilić-Usejinu,
"On će za me na megdan otisti."
Otle mu je knjigu napravio,
I posla je Vilić-Usejinu:
"O čuli me, Vilić-Usejine,
"Ti ako si momak za đevojku,
"Dobar junak na megdan izići,
"Brže da si polju Zečevome."
Kad je njemu knjiga dopanula,
On je otle na noge skočio,
I oćera široka dorina,
Te do polja udbinskoga dođe.
Sveza konja za narandžu žutu,
Pa ti ode na čardak dizdaru:
"Nu m’ izvedi lijepu đevojku,
"Oko šta ću rizikati glavom."
Dizdar mu je bio besjedio:
"Eno ona u odaju mlada."
Kad se bio junak nakučio,
Ali viđe lijepu đevojku,
Ona sjedi na minder od svile,
Po minderu noge rasturila,
No je Usan tiho besidio:
"A za Boga, lijepa đevojko,
"Nu ustupi peču i veredžu,
"Da ti viđu đevojačko lice,
"Oko šta ću rizikati glavom."
Kad đevojka bila razumila,
Usturila peču i veredžu,
Ono sinu đevojačko lice,
Bož’ oprosti, ko za gorom sunce.
A kad Turčin bio seagledao,
Sve uzigra ruo i oružje,
Pa ovako riječ besidio:
"Polako te, vi satići zlatni,
"Dok ja polju Zečevome dođem,
"I pogubim Mušket-kapetana,
"Pa ja vržem na đevojku ruku,
"Tada ćete imat’ zvekat’ rašta."
Pa otole na noge skočio,
I svojega konja okročio,
I on pođe polju Zečevome.
Kad li polju Zečevome dođe,
Nađe šator Mušket-kapetana,
On je riječ bio besjedio:
"A na noge, mrtva soldatina,
"Da na sablje život dijelimo."
Mušket skoči na noge lagane,
On dovati suru bedeviju.
Pa artali jedan na drugoga.
Na britke se sablje dočekaše,
Oba dobri, i dobro se gađu.
Prvo Mušket kapetane manu,
Na konja mu uzdu prekinuo.
Zagraktaše crni gavranovi,
Zapištaše sivi sokolovi,
Zapuvaše iz perčina zmije,
Mušket viče, a kobila riče,
Pustoga mu konja zaplašiše,
On pobježe poljem zelenijem.
Mušket manu, pos’ječe mu glavu,
Pa mu uze konja i oružje.
Pa je malo Mušket počinuo,
Pa je otle knjigu napravio:
"Oj udbinski, čuli me, dizdare,
"Što se more potprduješ mnome,
"No mi pošlji lijepu đevojku."
Kad je njemu knjigu dopanula,
I kad viđe što mu knjiga piše,
Đevojci je riječ besidio:
"A ustani, lijepa đevojko,
"E te pratit’ oću u kaure."
No đevojka besidila babu:
"A moj babo, udbinski dizdare,
"Ti izodi na bojani kulu,
"I opali topov’ aberdara,
"Aber pošlji niz turske krajine,
"Začuće ga sve sedam krajina,
"Srgaće se serat i krajina,
"Izaberi trista seratlija,
"Da me oni prate u kaura."
I tako je babo poslušao,
On obori topa abernika,
Aber dade dole niz krajinu,
Srgaše se sve sedam krajina,
On izabra trista seratlija,
Pak azura lijepu đevojku,
Odvedoše trista seratlija.
Kad su polju u pučinu bili,
Viđe šator Mušket-kapetana,
Iz gomile konja istisnula,
Pa turila peču i veredžu,
Tada sinu đevojačko lice,
Bož’ oprosti ko za gorom sunce,
To viđeše seratlije Turci,
To ti viđe Goveni Alija,
On ovako riječ besidio:
"To li njega bula ne rodila,
"To li neću na megdan otisti,
"A puštit’ je u kaura neću."
Pa otište debela malina,
Dok Mušketu do šatora dođe.
On zavika što mu grlo daje:
"A na noge, mrtva soldatino,
"Da na sablje život dijelimo."
Mušket skoči na noge lagane,
Udriše se dva dobra junaka,
Pogone se tamo i ovamo,
Dokle im se polomiše ćorde
Do balčaka i desnijeh ruka,
Okančina u travu turiše,
Za b’jela se grla dovatiše,
Dok su oba pjene popanule,
Mušketa su b’jele i krvave,
A Turčina b’jele i zelene.
Ode Ture navijati šnjime,
Zavija mu do doline glavu.
Viđe Mušket da je poginuo,
Pa zavika što mu grlo daje:
"A đe si mi, posestrimo vilo,
"Zar ne vidiš da sam poginuo?"
No zavika vila iz oblaka:
"Kami ću ti pomoć’, pobratime,
"Obje su mi oči izvadile.
"No đe ti je zmija iz potaje,
"Što je vazda od nevolje raniš?"
Kad to bio Mušket razumio,
Za pojas se rukom dovatio,
Al’ za pasom nožić naođaše,
Te nožića bio izvadio,
I Aliju u srce udrio,
Veoma ga ranom obranio,
Pa oćaše posjeći mu glavu,
No zavika serdar Mustaf-aga:
"Ne za Boga, Mušket-kapetane,
"Tvoj je megdan, a tvoja đevojka."
Oprosti mu Govena Aliju,
Oni njemu lijepu đevojku.
Otole se Mušket podignuo,
I odvede lijepu đevojku,
I šnjim ima tri stotine svata,
Tri stotine svata sve soldata,
I on tamo u Kotaru dođe,
Zdravo dvoru bijelome dođe,
On dovede i popa i kuma,
Te privjenča za sobom đevojku.