Mutan vjetar šumi

Mutan vjetar šumi... Pisac: Jakov Šantić

---

                         17.
        Mutan vjetar šumi...

Mutan vjetar šumi preko vlažnih grana
I propada negdje u duboke tmine;
I noć puna tuge, sjećanja i sâna
Kao plava bajka javlja se s visine.
 
I dok sa mog stola kandilo preliva
Modro-blijedim sjajem sve okolo mene,
Ja u ovom času smijući cjelivam
Pun sreće i milja plave oči njene.
 
“Draga, gdje si sada?” šumi vjetar bono
I noć. Ne, to srce moje u samoći
Sa tugom leprša i to jeca ono
U vjetru i lišću, u miru i noći...
 
Krf, u oktobru 1903.

---

Izvor

• Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 118.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.