Ahmetbego šećer kafu pije,
Kafu pije iz zlatna fildžana,
Svoju ljubu na krilo držaše,
Ljubjašeje, pa joj govoraše:
„O Boga ti, vjerna moja ljubo!
„Što si tako u lišcu blijeda?
„Al' si bl'jeda u matere bila?
„Al' pobl'jeđe, kad kod mene dođe?
„Jal' odmene al' od straha moga?
„Al' odmogačesta milovanja?
„Al' se tvome srcu dodijalo
„Sve noseći dibu i kadifu?
„Sitan biser i drago kamenje?“
Kada njemu kroz stid odgovara:
„Ahmetbego, dragi gospodare!
„Hjesam bl jeda u materebila,
„Već pobljeđeh, od kad tebe dođoh,
„Ne odtebe, ni od straha tvoga,
„Ni od tvoga česta milovanja,
„Nit” se mome srcudodijalo
„Sve noseći dibu i kadifu,
„Sitan biser i drago kamenje,
„Nego od zla mile majke tvoje,
„Majke tvoje, a svekrve moje,
„Sveme korijutrom i večerom:
„„Kučko jedna, Ahmet begovice!
„„Što nijesi ruho sakupila,
„„Ahmet begu vas rod darovala?““
Ahmet bego njojzi odgovara:
„Kad t' uskara mila majka moja,
„Ti njoj reci, moje milovanje,
„U mog' bega ima dosta blaga,
„Lako mi je ruho sakupiti,
„Ahmet begu vas roddarovati.
„Ako reče moja mila majka:
„To je tebe bego sjetovao,
„Ti joj reci, vjerna moja ljubo!
„Nije mene bego sjetovao.“
Kadje sjutra jutro osvanulo,
Podranila Ahmet begovica,
Pa mi budi svoju svekrvicu:
„Ustaj neno! vakatćeti proći.“
Pa sediže Ahmet bega majka,
Iz ibrika avdes uzimala,
Snaha njojzi maramu držaše,
Ona snahi tiho govoraše:
„Kučko jedna, mila snaho moja!
„Što nijesi ruho sakupila,
„Ahmetbegu vas roddarovala?“
Njojzi veli Ahmetbegovica:
„O Boga mi, moja svekrvice!
„U tvog bega ima dosta blaga,
„Lako ćemo ruho sakupiti,
„Ahmet begu vas rod darovati.“
Jošt da veli Ahmet bega majka:
„Kujo jedna, Ahet begovice!
„To je tebe bego sjetovao.“
Ona njojzi tiho progovara:
„Nije majko, života mitvoga!“
Kadto začu Ahmet bega majka.
Crče kada od ljute žalosti.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 55-57.
