Kupalo se devet đevojaka;
Sviju devet na brijeg isplivalo,
Sam’ ostala Marica đevojka:
I govori Marica đevojka:
Ko bi mene vodom rastavio, 5
Taj bi moje lice obljubio.
Onud' ide momče varaždinče:
Pa Maricu vodom rastavilo.
I govori momče varaždinče:
Daj Marice da ti ljubim lice! 10
I govori Marica đevojka:
Bogme ne dam momče varaždinče,
Dok ne dođem dosred gore čarne,
Kad su došli dosred gore čarne,
I govori momče varaždinče: 15
Daj Maricv da ti ljubim lice!
Bogme ne dam momče varaždinče,
Dok ne dođem dosred polja ravna.
Kad su došli dosred polja ravna,
I govorn momče varaždinče: 20
Daj Marice da ti ljubim lice!
Bogme ne dam momče varaždinče,
Dok ne dođem do ćaćina dvora.
Kad su došli do ćaćina dvora,
I govori momče varaždinče: 25
Daj Marice da ti ljubim lice!
Bogme ne dam momče varaždinče,
Dok ne dođem do majkina trijemca.
Kad su došli do majkina trijemca:
Bjež' Marica pod majčina krilca. 30
— Lako ti je benu prevariti:
— Obećaj mu, što mu dati ne ćeš. —
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 68-69.
