Moljeno nedomoljeno
Haj, mjeseče, zv'jezdâ suparnice,
Pomakni se nebu na sredinu;
Milka sjedi dvoru na prozoru,
Da ja vidim nje preb'jelo lice,
Snijeg-lice i modre očice,
Da ih vidim, da ih se nagledim
Pri maštenu blistavilu tvome:
Pri kojem je ljepše - što je l'jepo,
Pri kojem je draže — što je drago,
I milije — što je srcu milo ! ....
Al' mjesece, — pomrkno, da Bog da!
Ti mi nagliš sve bliže k zapadu;
Il' se stidiš pred Milku izići ;
E je Milka od tebe milija,
I od sunca tvog brata dičnija? —
