Moskva

Jovan Ilić

Moskva Pisac: Jovan Ilić

Moskva

»Moskva je moja!« 
Povika evropski Džingishan:
»Da l' je istina?
Da l' je san?
Herkulska st'jena
Prigla je oholu glavu,
Na zlatnom Kremlju stojim ja:
Moskva je moja!« 
I čudna radost s'jevnu u očima
Silnoga džina.
Mjesec tiho sv'jetli na vedrome
Moskovskom nebu,
Zv'jezde trepte,
U sinjem moru čadora b'jelih
Stoji Moskva!
Svuda tišina n'jema . . . on jedan
Snijeva budan:
»Zašto me tako srdito gledaš,
Ljepoto krasna?
Dijanin pogled je to,
Marsovom poljupcu drag.
Da nav'jek tobom zarobljen budem,
Zarobih tebe,
Robinjo krasna!
Carice ev'jetla!
Ne tuđin,
Ne čudnjak iz sv'jeta mrski:
Car vasione ženik je tvoj,
Dijano moja!
S Atlanskog do Tihog Okeana,
Udivljen sv'jet slaviće ime tvoje!
Pred tvojom slavom potavnjeće slava
Zevsova sina!
Od alema dragog
Stvoriću pr'jesto na njedarcu tvome,
Inđija neka mu dvori,
Stambol nek mu se klanja gord!
Herkuleska st'jena prigla je
Oholu glavu,
Na zlatnom Kremlju stojim ja:
Moskva je moja!« —
»Hura!
Da živi maćuška Moskva!« 
I Moskva planu,
Potamnješe čadori b'jeli,
Mjesec zađe,
Na zlatnom Kremlju zadrkta
Silan džin.
Aj, kako je lice u robinje divno!
Kako je krasno!
Kako li se rumeni žarom
Mladosti vječne!
Oči joj munjom trepte . . .
Ona,
Od silnog bl'jeska zgledat se ne da,
Carica sv'jetla
Na čelu njenom plam ognjen gori,
Plamen je to
Osvete drage!
Osvete mile!
»Hura,
Da živi maćuška Moskva!« 
I vrisak vrisnu,
Pomam se do neba diže,
U krv ogreznuše zv'jezde
Na vedrome moskovskom nebu.
Nad zlatnim Kremljem krvave
Sjevnuše munje,
Posrnu džin,
Sotonin brat
Ode u slomovrat!

Napomene

• Ova pesma izdata u: Preodnica 1874, br. 9; I i II rukopis : S. K. Zadruga, 17.

Izvori

• Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 192 - 195 , Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Ilić, umro 1901, pre 123 godine.