Mor melekša gora procvjetana,
tuda svati gorom projezdiše,
među sobom zlato provedoše.
Do podne im žarko sunce sjaše,
a od podne tiha kiša nađe. 5
Progovara đuvegija mladi:
— A moj brate, moj mladi djevere,
pokrij, brate, lijepu djevojku
da djevojci ne pokisne lice
i njezini svadbeni darovi. 10
Ona nosi gospodske darove:
našoj majci roba i robinju,
našoj seki od vale košulju,
što je mlada za tri ljeta vezla,
a četvrto srmom ispunila; 15
tebi, brate, gondžu i šahina,
meni, brate, sivoga sokola!
Progovara sa konja djevojka:
Neka kisnu, pusti mi ostali!
I moja je sreća pokisnula, 20
dok me majka za nedraga dala.
Tad povika đuvegija mladi:
— Komordžije, vratite komore,
bajraktari savijte bajrake,
a djevojku povratite majci, 25
nek je majka za dragoga dade!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 510.
