Moravički epitafi: Sađavac

Izvor: Викизворник

Moravički epitafi: Sađavac su prepisi tekstova uklesanih na krajputašima i kenotafima u selu Sađavac (Bukovica) (Opština Ivanjica).


Spomenik Mijailu Marjanoviću (†1876) (pored puta Ivanjica-Požega)

Ovaj spomen pokazuje
ovde saranjene kosti
počivšeg
MIJAILA MARJANOVIĆA
iz Sađavca
bivšeg hrabrog vojnika I klase
bataljona Moravičkog
koji je u 31. godini života svog
junački boreći se protivu Turaka
za slobodu Srba
poginuo u borbi
na Vučijoj Planini
27. jula 1876. godine.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj mu znak podiže
njegov ožalošćeni otac Ivan.
Pisao Mile Popović iz Sveštice.


Spomenik Rajku Simončeviću (†1915) (groblje u Marjanovićima, Selište)

Spomen
majka sinu
a žena mužu
RAJKU SIMONČEVIĆU
vojniku Z-poziva
koji poživi 45. godina
a pogibe na Višegradu
9. oktobra 1915. god.
kao vojnik u ratu.
Rajko je bio građanin dobar
i priznat domaćin
i kao vojnik starešina
u svemu priznat.
Ovaj spomenik
pored svoga sina
podigoše ocu mu Rajku
ucveljena majka Kata
i supruga Ikonija.


Spomenik Vasiliju Marjanoviću (†1915) (Groblje u Marjanovićima, Selište)

Spomen
VASILIJA MARJANOVIĆA
vojnika II poziva bolničarska četa
koji poživi 37. godina
a umro 8-og aprila 1915. god.
na Dubu u bolnici gde je i sahranjen.
Pokojnik je i kao građanin bio dobar
i priznat domaćin i majstor.
Ovaj spomen podiže mu iz poštovanja
supruga Persa.


Krajputaš Cvetku Iliću (†1913) (prenet na groblje)

Spomen
CVETKA I. ILIĆA
bivšeg ekonoma i mehandžije
iz sela Šume
koji poživi 40. godina
a umro od nesrećne
i neumitne bolesti kolere
u ratu kao vojnik II poziva
12. jula 1913. godine
u Vojnoj bolnici u Vladičinom Hanu
gde je i sahranjen.
Pokojnik je bio čestit, priznat
i veliko uvaženi građanin.
Usled ratnih prilika
telo pokojnikovo
nemoguće je bilo preneti
u mesto rođenja radi sahrane.
Iz velike zahvalnosti
prema svom dobrom ocu
podižu mu ovaj spomen
blagodarni sinovi
Dragoljub i Dušan.


Krajputaš Totovićima – Milisavu (†1915) i Radosavu (†1914) (prenet na groblje)

Spomenik
MILISAVA TOTOVIĆA
iz Sađavca
koi poživi 54. god.
a pogibe IV. sep. 1915. god.
u Crvenoj Gori
u dolasku Austrinske vojske
i sin mu
RADOSAV
koi poživi 23. god.
a pogibe na Malom Ražnju
II. sep. 1914. god.
Ovaj spomen spodigoše
Todora žena Milisava Totovića
sinovi Radomir, Rajko, Petar i Radiša i Milan.

Izvor[uredi]

  • Radivojević Dragutin M, Kamena kazivanja ratnika: moravički krajputaši, „Litopapir” Čačak, 1995.