Momče od Krajine
Konja goji momče od Krajine,
Ne goji ga čim se konji goje,
Već ga goji šenicom bjelicom,
A poji ga vinom crvenijem.
Dok je momče konja odgojilo, 5
Ljepo momče konju govorilo:
„Oj, konjiče, oči obadvije,
Mogu li se pouzdati u te,
Kako majka u jedina sina
Da ja odem niz kršno Primorje, 10
Do lijepe kule Pilipove
Da ugledam Anušku đevojku,
Je l’ visoka koliko je vale,
Je l’ valjana koliko je glase,
Čini mi se uzo bi je za se”? 15
Konjic muči ništa ne divani,
Neg’ očima u zemlju obara,
Radi momče što je tebi drago.
Ljepo momče konja osedlalo,
Sedlom sedla od suvoga srebra, 20
Uzda uzdom od suvoga zlata,
Na nj ga meće trista srebrenika,
Po dnu meće sve bjela talira,
Ne bi l’ momku bolja sreća bila.
Sam se konjic po oboru šeće. 25
Ode momče u odaje svoje,
Ruho svlači a novo oblači,
On obuče srmajlu košulju,
I obuče sedam ječerama,
I obuče do tri kaparana, 30
I obuče zelenu dolamu,
Na njoj muje šestdeset putaca,
Svako košta šeststo dukata;
Koje puce do bijela vrata,
Ono košta do tri litre zlata, 35
Kvartuč mu se prava mjera znade,
Koja prava doliti ga more,
Koja kriva doliti ne more.
On se paše fukadinom pasom,
Za pas meće dva čita pušaka, 40
Među njima pala okovana,
O ramenu siva dževerdana,
Po dva grla od četiri zrna,
Koja žeže litru žeženika,
I po litre mlada tučenika, 45
Koja strjelja ždrala pod oblaka,
A kam’ ne bi u majke junaka;
Na koljenu sjajna mjesečina,
Na prsi mu preodnica zvjezda;
Na glavi mu kalpak i čelenka, 50
O čelenci devet čelenaka,
Svako mu se na čekrk okreće,
Momku kaže koji vjetar puše;
Na ruci mu devet prstenova,
Iza šake halke okovate, 55
Što Omerke nose oko vrata;
Za pasom mu sjajna ogledala,
Što s’ Medinke ogledaju s njega;
Na pleći mu srmajlija torba;
U ruci mu kopje od mejdana, 60
Niz bedricu ćorda okovata;
Kako momče kršno i prikladno,
Devet bjelih da ga gledaš dana,
Ne bi mu se nagledao lica.
Ide momče niz kršno Primorje, 65
Do lijepe kule Pilipove,
Ugleda ga devet đevojaka,
I pred njima Anuška đevojka,
Pa govori Anuška đevojka:
„Mili Bože, drage druge moje, 70
Kakvo momče niz Primorje trče,
Crni brka, strašiva pogleda,
Čudna konja i čudna junaka,
Čudna njega porodila majka,
Blago majki koja ga rodila, 75
I sestrici koja odgojila
Da kod kuće devet ima žena,
I ja b’ njemu za desetu bila,
Ma da bi me nikad ne ljubio”.
Momče turski vode zapituje, 80
Turski one nisu razumjele,
Al’ razumje Anuška đevojka,
Pa uzimlje vidro okovato,
Pa zavati bistjerne vodice
Da napoji momče od Krajine. 85
On ne vata za vodu studenu,
Neg’ đevojku za desnicu ruku,
Pa je baci za se na konjica,
Tri je puta opasao pasom,
Put četvrti od sablje kajasom. 90
Bježi momče uz kršno Primorje,
Za njim leti Primorac Pilipe:
„Stani momče, pas ti gradi majku
Da si meni lani potekao,
Ti mi ne bi danas utekao”. 95
Kad to viđe momče od Krajine,
Okup’ konja čizmom i mamuzom,
Skupi dore sve četiri noge,
Bježi dore uz Primorje gore,
Do po polja ugleda ga Pile, 100
Od po polja ni glasa ni traga.
Dovede je dvoru bijelome,
Pa uzimlje za vjernu ljubovcu.
Ljepi s njome porod porodio,
Prve ćeri, posljedne sinove, 105
Nek’ nevjeste ne zatiču zava,
Nek’ im nije na kominu kara.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
