MOME POBRATIMU
(S. A. Karabegoviću)
Ne kloni duhom! Kad udes ljuti te ganja,
Il’ sudba kivna čemerom trud ti puni,
Ne puštaj suzu, iz oka da se truni,
Il’ uzdah leti iz srca rastrgana!
Uzdigni čelo i smjelo sv’jetom gle’ni,
Prkosi hrabro udesu crnome svome,
I zlobnu radost na srcu dušmanskome
Utrni brate, a grud im opeleni!
Ne kloni duhom! Sveta je staza ova,
I ako trnje po njoj se oštro stere,
Allah je htio da sudba izabere
Tebe, da navrćeš ruže na trnove!
Ne kloni duhom! Svijetom smjelo gle’ni,
Prkosi hrabro udesu crnom svome,
I zlobnu radost na srcu dušmanskome
Utrni brate, a grud im opeleni!
