Mome bratu u daljini
Jeftanu, koji je otišao u Novi Sad, u gimnaziju
Iz kršnijeh ovih st'jena,
Gdje 'no krvca premilena
Srpskog roda vri; -
Gdje 'no srpska vila živi,
Gdje se leže soko sivi, -
Kojemu se svijet divi
Kad poklikne, poleti;
Otiš'o si, brate mili,
Sa drugovi tvoji čili
Na daleki kraj; -
Otiš'o si Fruškoj Gori
- Al' je divno, Bože, stvori! -
Tu se srpska pjesma hori,
Tu je zemni raj!
Otiš'o si brate mio,
Tu si knjigu prigrlio
Da iskustva stečeš zrak,
Da t' nauka snage dade,
Jer ona je sve nam sade,
Bez nje moći ne imade,
Ona goni mrak.
Pa de uči, brate mili,
Sa drugovi tvoji čili -
Trud polaži knjizi toj!
Kad "naučiš", tvoji dani
Biće srećom obasjani;
Kad naučiš, onda počni
Radit', živit' za rod svoj!
U Mostaru, 1888.