Probudih se u ljubavi, žuđenje moje,
Začuh vilu u dubravi, đe pjesme poje,
A uz pjesan đe prip'jeva slavje od gore,
Vrgoh oko na dubravu, viđeh joj krunu,
I vilinu rusu kosu bisera punu, 5
I rekoh joj: dođ' do mene, žuđenje moje!
Priđe mene, doletnula k'o str'jela perna,
Rukama me zagrlila, vila gospođa,
Slađi mi je cjeliv dala, slađi od meda.
Tad ja njojzi vas moj život, vas moj umrli! 10
Dođe drugi iza mene, pa je premami.
Ne postaja ni dan ni dva, sta se kajatp,
Razmišljajuć' u žalosti što učinih ja!
Bog mi dade rajske vile, pa je drugom dah.
Što ne gradih velje grade, da je zatvorim! 15
A ne gradih zlatne ključe, da je zaključam.
Da ne vidi zrak sunčani kad sv'jet obasja.
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 269.
