Molitva (Osman Đikić)

Izvor: Викизворник
Molitva
Pisac: Osman Đikić





        
MOLITVA

Mjesec žeže sv'jetle munje,
A zv'jezdice kandioca,
Na pr'jestolje Vasione
Sjeda tiha, majska nojca.

Sa vrhova zelen — gora
Povili se vihri laki,
I sa šarnog, rosnog cv'jeća
Svud razn'jeli miris slatki.

Sa mirisne stare lipe,
Sevdalije bulbul vije,
Dragani ih svojoj prati,
Što s' u granju ruže krije.

Na sve strani čari struje,
Kras i milje svud se ljeva,
Al' se moje srce ledno
Tim blaženstvom ne zagr'jeva.

Čemerni se uzduh diže,
U daljine hita sinje:
Tamo, gdje se vapaj vije
Majke moje — domovine.

A s' munare u to doba
Pobožan se ezan vinu:
— Allah ekjber! Allah ekjber!
I odzvoni kroz tišinu.

— Allah ekjber! Allah ekjber!
Ja ponavljah svete r'ječi;
Velik ti si sveti Bože,
Od svega si ti najveći!

Kuda god se pogled vine,
Veličinu sve ti priča;
Vasiona c'jela tvrdi
Savršenstvo Tvoga bića!

Sve, što moje oko gleda,
To su djela tvoje moći,
O, moćan si Stvoritelju
B'jelog dana, crna noći!

U prapšnu crvak padam,
Nadmoćnosti slaveć' tvoje;
Daj mi iskru svetog plama,
U ledene grudi moje!

Božanstvenu milost tvoju,
Izlij, vrh mog zavičaja,
Hoj, izbavi Srpstvo moje;
Od vjekovnog, ropskog vaja!



Izvor[uredi]

  • Osman Đikić:Sabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, str. 54-55.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Osman Đikić, umro 1912, pre 112 godina.