Molitva ranjenika
| Molitva ranjenika Pisac: Omer-beg Sulejmanpašić |
Bojak presta i tama se diže,
blijeđan mjesec nad bojište stiže,
pa obasja svojom zrakom sjajnom
bojno polje u mrtvilu tajnom.
Bujna krvca do koljena pala,
bujna krvca ravan pokapala.
Tu dva brata boriše se mila
iz jednoga majčinoga krila.
Jedan junak na tom polju bojnom,
na tom polju mrtvilu spokojnom,
teško ranjen sa dušom se bori,
blijeda usna ovako mu zbori:
„O zvjezdice, lake treptalice,
plava neba divne sijalice,
što sijete s neba visokoga
više zemlje slavna roda moga,
Zadnji pozdrav noste rodu mome,
rodu mome, rodu srbinskome,
vječitome za slobodu borcu
na junaštvu divnu čudotvorcu!
O ti, slogo, srpska slogo sveta,
koliko te Srbin čeka ljeta,
tebe nema, a dva brata mila
zbog nesloge polomiše krila.
Silni Bože, s visokih nebesa,
divnom silom vječnih ti čudesa,
daj mi rodu što mu duša žudi,
nek mu nova zorica zarudi!
Nova zora slavna milovanja,
o čem Srbin mnogo ljeta sanja,
nova zora one sloge divne,
nek mu srce u njedrima živne!”
|