Molitva Svetom Savi

Izvor: Викизворник
Molitva Svetom Savi
Pisac: Slobodan Radošević


Molitva Svetom Savi


Puna je Srbija varoši i sela,
Voćnjaka, šuma, rudnika i njiva,
Velelepnih zgrada, nakita,odela,
Ali vera nije, kao nekad,živa.

I znanja imamo, pameti i duha,
Veštine spretne i zanosnih fraza,
Al' srca su prazna,uvenula,suha,
K'o pustinje sive kraj retkih oaza.

Obilje ponosa, prezira i snage,
Obesti, želja, i krutog gospodstva,
Al' je malo krepke,bratske reči blage,
Osmeha ljubavi, ljudskog blagorodstva.

Stoleća imamo,nasleđe dedova;
Zemlju bogatu, kao nebo široku,
I zavete njenih najboljih sinova;
Tradiciju slavnu, k'o more duboku.

Al' nam je srce bolno i nemoćno,vaj,
Za spoznanje Gospodnjih puteva večnih -
Iz njega se čuje sužnji uzdisaj
Svih vekovnih jada, strašnih, neizrečnih.

Zato kličemo pred oreolom drevnim,
Žalosne duše i iskrenog htenja;
Obraćamo ti se molitvama revnim
U potajnom strahu pokajničkog bdenja.

Daruj nam i delić srca božanskog,
I bar trunku tople vere,svetosavske,
Izbavi nas,Sveče,kušanja paganskog,
Još jednom zapali sveće naše slavske.

Izbriši slabosti straha i neznanja,
Ravnodušnost zanavek ukloni mlaku,
Neodlučnosti daj smelog pouzdanja,
I voljom obdari nemoć našu svaku.

Blesni,i osvetli,kutak mračni svaki,
I časnu dušu srpsku verom zapali,
Svi da bismo bili k'o hridine jaki,
O koje se lome besomučni vali.

Ta dva umna oka božanskoga lika,
I tri prsta sveta što blagoslov daju,
Nek pomognu duši svakog pravednika,
I pokažu pute mladom naraštaju.

Molitvu, Sveče, primi celog roda svog,
Oblagorodi mladost srcima čednim,
Učini, da nas još jednom oživi Bog
Pogledom Svevišnjim jednim.

  • Napisano: januara 1969.

Izvori[uredi]