Molitva Bogu
O, svevišnja silo, u podnožju trona,
Sa kog' slava tvoja vaselenom vlada,
Gde se viju hvale nebroj miliona,
Očajnome od kud slivaju se nade.
Pred prestolom tvojim, čuj molitve moje;
Mog' anđela milog što darova meni,
Da me večno seća na milosti tvoje,
Nepobednom rukom čuvaj i oseni!
Taj nevoljni cvetak, iz vrtova rajskih,
Na sumornoj zemlji nek veselo cvati,
Kao miris blagi sa ružica majskih
O, svevišnji, tvome robu ne uskrati!
A kad časak dođe da joj duša mila,
K'o u jesen lasta, letne drugom kraju,
Ti nas oba primi sred tvojega krila
Nek i tamo cvati u mom zagrljaju.
Beograd 28. Airila 1892. g.