MOLBA POTOKU
Potočiću, srebrnu
Koji valjaš vodicu,
Kamičkima klopočuć'
Kroz nijemu šumicu,
Kao da joj šapućeš,
Neku slatku tajnicu,
Koliko se u tebi
Bjelih lica opralo!
Koliko se nad tobom
Ljupkih r'ječi kazalo!
Koliko li kraj tebe
Usana celivalo !
I ja s' nadah sreći toj,
Dugo ovdje čezneći;
Nu sni moji ljubavi
Već s' odmiču bl'jedeći,
Već vesela pjesma mi
Zai'jemi u nesreći.
Nu molim te, potoče,
Tak' ti bilo vodice,
I rasle ti vječito
Pa okolo ružice,
I u tebi ljubavno
Ods'jevale zvjezdice,
Kada moju djevojku
Amo želje doviju,
Da u tebi ogleda
Plamak svojih očiju,
Ili da žeđ ugasi
Svojih vrelih prsiju,
Ti zadrži, potoče,
Njenu sliku ljubljenu,
Da bar kada došetam
Na vodu ti studenu,
Na tom glatkom zrcalu
Ugledam je snimljenu.