Molba potoku

Molba potoku
Pisac: Matija Ban

* * *

     MOLBA POTOKU

Potočiću, srebrnu
   Koji valjaš vodicu,
   Kamičkima klopočuć'
   Kroz nijemu šumicu,
   Kao da joj šapućeš,
   Neku slatku tajnicu,
Koliko se u tebi
   Bjelih lica opralo!
   Koliko se nad tobom
   Ljupkih r'ječi kazalo!
   Koliko li kraj tebe
   Usana celivalo !
I ja s' nadah sreći toj,
   Dugo ovdje čezneći;
   Nu sni moji ljubavi
   Već s' odmiču bl'jedeći,
   Već vesela pjesma mi
   Zai'jemi u nesreći.
Nu molim te, potoče,
   Tak' ti bilo vodice,
   I rasle ti vječito
   Pa okolo ružice,
   I u tebi ljubavno
   Ods'jevale zvjezdice,
Kada moju djevojku
   Amo želje doviju,
   Da u tebi ogleda
   Plamak svojih očiju,
   Ili da žeđ ugasi
   Svojih vrelih prsiju,
Ti zadrži, potoče,
   Njenu sliku ljubljenu,
   Da bar kada došetam
   Na vodu ti studenu,
   Na tom glatkom zrcalu
   Ugledam je snimljenu.

Izvori

Matija Ban: Različne pjesme, knjiga 8, strana 38-39, Beograd, 1892, Srpska kraljevska akademija.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.