[Mobu kupi aga Hasan-aga]
Mobu kupi aga Hasan-aga:
Dvjesta srpa, trista vezioca.[1]
Zilka im je vodu nanosila,
Svijeh ih je vodom napojila.
Najposlije babu Hasan-agu. 5
A veli joj babo Hasan-aga:
„Zilko moja, crna ti si oka!
Moli Boga, da ti umre majka,
Ljuba bi mi do vijeka bila!“
Odmah curu zaboljela glava. 10
Ona ide svojoj staroj majci.
Pitala je ostarjela majka:
„Što si šćeri ćehru prevrnula?
Ili te je okarao babo?
Ili te je zaboljela glava?“ 15
Govorila Zilka materina:
„A čuješ me mila moja majko!
Nije mene okarao babo,
Već je mene zaboljela glava.
Nu čuješ li moja mila majko, 20
Šta mi veli babo Hasan-aga:
„Šćeri moja Zilko materina,
Moli Boga, da ti umre majka,
Ljuba bi mi do vijeka bila!“
Pa je mene zaboljela glava. 25
No ču li me moja mila majko,
Ja sad idem na gornje čardake,
Selam ćeš mi mome milom babu,
Neka dođe, pa mene obiđe!“
Cura ode na gornje čardake, 30
Ona nađe okov’ne handžare,
Pa udara sebe u srdašce.
Koliko se lahko udarila,
Na nožu je srce izvadila.
Tu je cura svijet mijenila. 35
Kada dođe aga Hasan-aga,
Njemu veli ostarjela ljuba:
„Selam ti je Zilka materina,
— Ona ode u gornje čardake, —
Da obiđeš Zilku materinu!“ 40
Kad to začu aga Hasan-aga,
On se penje na gornje čardake.
Kad otvori od čardaka vrata,
Ali cura svijet prom’jenila,
Na nožu je srce izvadila. 45
Nad njom kuka aga Hasan-aga.
