Mlad Ivan-beg na gradu sjeđaše,
vjenu ljubu na krilu držaše,
vjenoj ljubi tiho govorio:
— Kaži meni, vjerna ljubo moja,
što je šire od sinjega mora, 5
što je brže od siva sokola,
što je draže od mile matere?
Tomu se je ljuba nasmijala,
smijući se Ivi govorila:
— Aha, evo, dosjetih se Ivo! 10
Šire nebo od sinjega mora,
brže oči od sivog sokola,
draža draga od mile matere!
Kaži, Ivo, jesam li ti draga?
— Jesi meni, vjerna ljubo moja, 15
kao moja u prsima duša.
— Ivan-beže, na tom mala hvala,
svakomu je svoja duša draga,
već mi kaži, kako sam ti draga?
— Ti si meni, moja dušo, draga, 20
kao moja ostarjela majka!
— Beg Ivan-beg, na tom t’ mala hvala,
svakomu je svoja majka draga.
— Moja ljubo, ti si meni draga
kao moja jedinica seka. 25
— Beg Ivan-beg, na tom t’ mala hvala,
svakomu je svoja seka draga.
— Moja ljubo, ti si meni draga
kao konju u proljeće trava,
mlađu momku u jesen djevojka, 30
lijepoj djevi u proljeće cvijeće.
— Moj Ivan-beg, na tome ti hvala,
sad ja znadem da sam tebi draga!
Konju trava najmilija hrana,
momak voli u jesen djevojku, 35
mlada djeva u proljeće cvijeće.
Skoči Ivan na noge lagane,
objema je rukam’ zagrlio,
poljubi je u bijelo lice,
poljubi je i dva i tri puta, 40
da ko broji bez broja bi bilo.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 811-812.
