Anto sadi bora zelenoga
Ukraj svoga dvora bijeloga.
Anto svome boru govorio:
„Rasti bolje, moj zeleni bore!
Ne rasti mi k nebu u visine, 5
Već mi rasti k zemlji u širine,
Đe će moji svati ladovati,
Ladovati, rujno vino piti.
Sokolj im se po trpezi šeće:
Žute mu se noge do koljena, 10
Zlate mu se krila do ramena,
Vije mu se kruna od bisera.
— Ko teb' žuti noge do koljena?
Ko li zlati krila do ramena?
Ko li vije krunu od bisera? 15
— Služio sam dobra gospodara,
Gospodara, čestitoga cara;
U cara su tri kćeri jednake:
Jedna žuti noge do koljena,
Druga zlati krila do ramena, 20
Treća vije krunu od bisera.
Reference
Izvor
Srpske narodne pesme (ženske), većinom ih u Slavoniji skupio Đorđe Rajković. Izdala "Matica srpska", u Novome Sadu u štampariji Ignjata Fuksa, 1869., str. 105-106.
